“Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoše mu čavle - i to je bilo prvo!”
( Eli! Eli! Lama Azavtani!?! - Silvije Strahimir Kranjčević)

Često sam znala polemizirati s “mrziteljima” Monty Pyhton filmova uvjeravajući ih da je apsurdnost kojom tako maestralno barataju, ustvari inspirirana životnim situacijama. Od danas imam i dokaz, odigrala sam glavnu ulogu u jednom takvom skeču, istina, režiju je vodio nemaštoviti amater, ali poklonjenom konju se ne gledaju zubi.

Radnja se zbiva u jednom malom virtualnom ćošku zvanom “Moja prćija“ kojom regira samozvani i svojeručno okrunjeni Jedan; Dva u obličju Kerbera uskače po potrebi ili ćefu; Gomila je tu da razbije statičnost prizora okretanjem uz vjetar, plivanjem niz struju, podilaženjem niz dlaku; na Pojedincima se zorno prikazuje kako to izgleda kad se srčani despot oglušuje na glas razuma i Moja Malenkost, kojoj uvijek uspijeva zagaziti u govno.

Pojedinac: usudjujem se primjetiti da slika ne valja.
Jedan: Volino, baci se kroz prozor ili baci monitor, budaletino, ako ti se ne svidja, putuj.
Dva: Kev, kev, da sam ja Jedan letio bi ti iz Moje Prćije!
Jedan: Moje Prćije!
Dva: pa to i kažem, Moje Prćije!
Jedan: Sitz!
Gomila: Da, da, da!!!
Glasovi iz gomile: Prestrašno! Tako govoriti s Jednim! Jedan, hvala ti, o hvala ti što si stvorio Moju Prćiju!
Jedan: Moju Prćiju!!!
Gomila: Da! Da! Da!
Moja Malenkost (ne gledajući kuda gazi): Jedan, u Zakoniku, koji si ti napisao, stoji “Ne vrijedjaj!”. Meni se nekako čini da kršiš to pravilo.
Pojedinac: I meni….
Gomila (prestrašeno): Aaaaaaaaaaaa…..
Glasovi iz Gomile: Prestrašno! Kritizirati Jednog! A on je stvorio Moju Prćiju! Heretici! Bogohulnici!
Jedan: koliko ću puta ponavljati kreteni jedni, Moju Prćiju!!!
Gomila: Da!!! Da!!! Da!!!
Dva: Da sam ja Jedan letio bi ti iz Moje Prćije!!!
Jedan: MOJE PRĆIJE, IDIOTIIIIIII!!!! MOJEEEEEE PRĆIJEEEEEEE!!!
Dva: Kev, kev, da, da Moje Prćije, jebala te Moja prćija, odo ja, leba ti, daj mi nogom u dupe…
Gomila (očajno): Aaaaaaaaaaaaaaaaaaa….
Glasovi iz Gomile: Prestrašno! Dva, ne idi, tko će nas sad vrijedjati, tko će nas pljuvati, tko će nas 24 sata zapahnjivati alkoholnim isparinama, cmoka, cmoka, cmoka, vrati se, mi smo očajni, ovdje se vrijedjaju veličine, ovdje se vrijedjaju oni što nas cijene kao i kozje brabonjke, na križ s bogohulnicima!!!
Moja Malenkost (i dalje nesmotreno hoda): Ali Jedan je taj koji vrijedja…
Gomila(u paničnoj ekstazi): Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa……………
Pojedinac: Jedan, Malenkost ima pravo…
Pojedinac: Jedan, ovo nije u redu…
Gomila (histerično): Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa…
Glasovi iz Gomile: Prestrašno! Prestrašno! Prestrašno!
Jedan (vješa proglas): Vjerni moji sljedbenici! Zbog nevidjenih uvreda od strane Njene Malenkosti a u MOJOJ Prćiji, istu uklanjam u svrhu zastrašivanja i ukazivanja kako sam jak, kako sam moćan, kako sam ja Bog i Batina u MOJOJ Prćiji.
Pa iako sam Naj i Naj, nisam nečovjek, Njena Malenkost će biti pomilovana kad shvati veličinu svoga grijeha!
Gomila(olakšana): Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa….Živio!!!

Moja Malenkost napokon shvati da je zagazila u rezultat kolektivnog olakšanja.

Happy End

Ovaj loš scenarij napisan je po istinitom dogadjaju. Sličnost sa likovima iz reale nije bilo moguće izbjeći.
Kome se da može ovu besmislicu pročitati ovdje i ovdje, u njenoj punoj dužini, ja nemam volje više niti jednu riječ izgubiti na ovu tragikomediju.
Možda jedino dodati da se nadam ( nepopravljivi sam filantrop) da će ta suspenzija činiti dobro Janku Belaju & Co. na njihovom ego tripu.
I zahvaliti se divnim ljudima na njihovim mailovima punim podrške, kao i onima koji svojim komentarima riskiraju sudbinu sličnu mojoj.

Ave!

UPDATE:

Janko Belaj je zatvorio forum za oči javnosti. Jankec, čega se bojiš?

A ovo je vrhunac (takodjer nevidljiv za neregistrirane) samoljublja male sitne duše što vapi za priznanjem iz velikog, zločestog svijeta.
Nije na odmet dopisati kako ovaj čovjek u traženju te iste harmonije ljude koji dolaze u “njegovo dvorište” naziva stokom, idiotima, kretenima, izbacuje renomirane umjetnice s obrazloženjem da su “lude babe”, a njegovi se najvjerniji psi obrušavaju na posjetitelje koji se usude “zgaziti cvjetić” najgorim mogućim uvredama.

Belaju, poštedi me (a i ostali normalni svijet) ovog cendranja, ovog lošeg komedijanja, padam u napast pustiti suzu za sve koji su prisiljeni trpiti te u svojoj blizini.

UPDATE II:

Obećani linkovi (samo za jake živce!). Postoje dva topica : “Uništavanje fotki” i “Šta bi sa Jethrotullom”. Prvi je ispao iz forme zbog uploada fotke prevelike rezolucije pa sam nadoštukavala ono bitno. Na linkovima su screenshot´s, jer je Belaj (bojeći se belaja) zatvorio forum za neregistrirane, a zatvorio je i obje rasprave.
Za one koji imaju namjeru ovo čitati, ne očekujte previše. Ma ne očekujte ništa i pazite kuda hodate…

“Uništavanje fotki”

1. f1
2. f2
3. f3
5. f4
4. f5
6. f6
7. f7

“Šta bi sa Jethrotullom”

1. f1
2. f2
3. f3
4. f4

Ipak je priča dobila i sretan završetak: click…
Da se razumijemo, brisanje iz baze bila je moja ideja, nemoj da mi netko napada čovjeka ni krivog ni dužnog…

Nakon dugotrajne i neumoljive opsade i moljakanja Jutarnjeg i mlade nade hrvatskog novinarstva Nebojše Grbačića, pristadoh na recenziranje mog, u cijeloj blogosferi jedinstvenog, originalnog i neponovljivog bloga.
Naravno da mi je odluku olakšala i prilična svotica pristigla na devizni žiro račun, nije moj blog susjedova šljiva pa da se časti svako ko prolazi.

Moram pohvaliti trud mladjahnog nam Nebojše, stvarno me opisao k´o da me Picasso bojicom risao: slika o meni kao o “Blogosferskoj aždaji numero uno” toliko je realna da me ispunja ponosom.

Priuštit ću si na ovom mjestu jednu ispravku: “Internet Junkie” nije moj naomiljeniji post, već prvi. Kao najomiljenije preporučila bih ovaj, ovaj ili ovaj…ah, čemu ta skromnost, cijeli moj blog je nezaobilazna riznica odličnih postova…

Blogovaonica by Nebojša Grbačić

Hladni tuš studenom vodom

U Hrvatskoj riječ “studena” ponajprije asocira na vodu, a ta je asocijacija svojevrsna metafora koja odlično opisuje blogericu Studenu. Prvenstveno zato što ona svakog lažnog moralista, bahatog licemjera i umišljenog snoba iz blogosfere, i šire, dobrano “opere” hladim tušem racionalnog razmišljanja. S druge strane, na njezinu blogu mnoge konvencije koje se podrazumijevaju i olako prihvaćene teorije koje se bezuvjetno poštuju “padaju u vodu”.
Studena, pravim imenom Tanja, živi i radi u Njemačkoj. U okolici Münchena točnije, odakle piše blog na hrvatskom jeziku. Odmah ću na početku pohvaliti njezinu skrb prema materinjem jeziku koju mnogi gastarbajterski blogeri ignoriraju.

Studena je suprotnost većini blogeraša i forumaša koji se pri javljanju iz dalekih zemalja lupaju o prsa svojim nepatvorenim domoljubljem i kirurški preciznim osjećajem za ispravno. I dok su oni uvijek u pravu i znaju što je najbolje za nas u Hrvatskoj, Studena se ne bahati i ne gleda na rodni zavičaj iz “ja sam bolja - ugledajte se na mene” pozicije.

Svi njezini tekstovi zapravo naginju na zdravu stranu samozatajnosti. Ipak, radije bih da je ona glasnija o samoj sebi pa da ponekad stiša one koji viču bez pokrića. Studena radi za jednu tvrtku nekretnina, a trenutačno se obučava za, kako
mi kaže, “savjetnicu za životna pitanja”, što joj je treće zanimanje u životu i u kojemu planira napredovati. No, ne treba čekati da završi obuku pa da od nje pokupimo koji dobri savjet. Valja samo otići na njezin blog koji je nekoć bio na blog.hr portalu, a sada se nalazi na .eu domeni.

Raspon tema kojima se Studena bavi je oveći. Od fotografije i gastronomije, do politike i glazbe. Inteligentnim pristupom i snažnom logikom, Studena pristupa svakoj problematici pišući dugačke i iscrpne, ali zanimljive postove. Studena je analitičar. Secira svaki problem, prihvaća negativne stvari jednako dobro kao i pozitivne i izvlači pouku. Iz njezinih se postova štošta može naučiti, a primijenjena i već spomenuta logika svakom iole razumnom čovjeku osvjetla obraz.

Zbog toga bi Studenine postove trebalo klasificirati kao štivo koje nije baš za svakoga. Ipak treba uložiti određen trud ne bi li se uhvatio njezin “brainstorming” koji, iako tečno prezentiran, zahtijeva barem prosječnu inteligenciju.
Najdraži njezin post, a na koji me podsjetio jedan od komentatora njezina bloga, jest onaj o ljudima koji se zbog ovog ili onog razloga sukobljavaju na internetu.

“Tako imamo zavodnike bez premca koji neumorno šalju nadahnute privatne poruke kao ‘šta ima…’ ili ‘ja bi tebe jebo…’. Impotentne jebače kojima ni jedan pornoglumac nije ravan. Sveznalice koji su bez Googlea duhovno amputirani.
Vječne povratnike kojima ispred nickova stoji ex-ex-ex, a na profilu još piše da ne stignu ‘visjeti’ na netu jer kao puno rade (e tim biserkama se najviše nasmijem). Frustrirane domaćice koje svako malo brišu stari i otvaraju novi profil jer
drugačije ne mogu pobjeći od ‘iskorištenih’ cyberskih ljubavnika. Ofucane romantičare koji provjerenom pričom o bolesnoj ženi i osobnoj usamljenosti hvataju u mutnom. Biseksualce na raskrižju vječnih pitanja tko sam, što sam, tko me
hoće i zašto me nitko neće.”

Taj je post u rangu onog, već kultnog, blogerice Zrinsko pismo o flejmu, iliti svađi na internetu, objavljenog nekoliko mjeseci ranije.
Studena osim kritika javnog života i socio-političkih analiza često piše i kratke priče. Iako je bila jedna od poznatijih imena bloga.hr i zasigurno je jedno od jačih imena cijele blogosfere, Studena je ostala prizemna. Omiljene “žrtve” njezinih analiza upravo su osobe koje se pod utjecajem lažne slave predstavljaju kao Izabranici Morala osobno. Kako se bori s licemjerjem, kako doživljava nepravdu i kako doista dobro piše - provjerite sami.

“Zadnje što ova Zemlja potrebuje jest rock koncert”, reče nedavno Roger Daltrey ( “The Who”), valjda kad su ga pitali hoće li sudjelovati u ovom najnovijem mega eventu protiv onečišćavanja atmosfere. Za one neupućene, noćas u 3 sata u Sydneyu je započeo prvi koncert od njih nekoliko koji će se održati u 24 sata na 7 kontinenata, a u organizaciji Al Gora & Friends.

Muzičke mega zvijezde i zvijezdice se ponovo okupljaju da bi Zemljanima ukazali kako je način na koji živimo, radimo, dišemo, poguban za majčicu Zemlju i njenu atmosferu. Pri tom će se potrošiti megatonske količine energije, stvoriti megatonske količine smeća, potrošiti megagaloni benzina, a većina njih će nakon ovoga prodavati vlastite ploče u mega tiražama.

Ovaj mega event koristan je i za pokrovitelje, npr Mercedes Benza koji je zadužen za prijevoz mega zvijezda i njihovih repatica na koncert u Hamburgu. Da bi sve bilo u duhu mega zaštite okoliša, zvijezde će se prevoziti najnovijim Smartom koji troši samo dvije litre. Ovdje je nekome promaklo da u njega stanu samo dvije osobe i jedna gajba pive, to bi grubo matematički značilo litra benzina po osobi. U jedan autobus stane do 50 ljudi, a potrošnja je puno manja. Ali to je ipak mega event, nema mjestu za cjepidlačenje. Kao ni za pitanja tipa, kog vraga radi Shakira u Hamburgu, kad joj je Rio de Janerio puno bliže, Sara Brightman u Kini, Lenny Krawitz u Riu ili UB40 u Južnoj Africi?

Granica izmedju komercijalizma i stvarnog aid projekta je odavno izbrisana. Milijuni muzičkih fanova koji će popuniti stadione, veselit će se (čemu?) odslušati možda jednu ili dvije “pametne” o štednji energije, a nijedan se neće dosjetiti, ni na povratku kući, isključiti svoj mega plasma TV što se krčka na stand-byu.
Lova od ulaznica ide u fond, projekt ili sl. za zaštitu atmosfere, ali što je sa tantijemima mega zvijezda od prodaje ploča nakon ovog mega (self promotion) eventa? Poznato je da nakon svakog ovakvog dogadjaja prodaja ploča znamenito raste i do sad je samo David Gilmour (Pink Floyd) donirao ogroman dio love nakon koncerta G-8 2005-te. Ostali? Mega šutnja.

Podržavam Al Gora i njegovo nastojanje da se situacija sa zagadjenjem atmosfere napokon shvati ozbiljno. Ali ovaj mega event mi nudi samo mega paradokse. Bojim se da će se i on, kao i Bono, izgubiti na putu izmedju “što činim” i “što je zapravo važno činiti”, jer vjerodostojnost je ovdje ključna riječ.
A kako vjerovati čovjeku koji glasno kritizira svog (irskog) predsjednika vlade zbog niskih davanja za pomoć Africi, a ujedno kao da zaboravlja da se ta davanja odvajaju od poreza koji on ne plaća, jer mu je stopa bila previsoka, pa je svoju mega kapitalističku firmu prebacio u Nizozemsku, koja, usput, svojom izvoznom politikom najjače ugrožava (čitaj uništava) afričke poljoprivrednike. Bono je poznat po svojim naočalima, a ja se pitam dal´ ih nosi da mu oči ne vide ili da mu se oči ne vide.
Ali sam sigurna da je potpisao ovo obećanje.  Jer mega in je biti svugdje prisutan, makar samo na papiru.

UPDATE:

Cijela zabava koštala je atmosferu dodatnih 110 000 tona CO2. Na tablici vodi Rio de Janeiro s 50 000 tona. Nisam sigurna da se to zaista može nazvati aid-projektom.

Izvor: Spiegel

Napokon sam na putu ostvariti želju da na jednom mjestu imam sve ono što me zanima i čim se bavim, a opet ne pretrpavati Hot Item.

Foto blog “Borderline” je ponovo zaživio tj. hoće kad prebacim sve postove sa starog.

“Teatime” je mjesto gdje će te, osim recepata, fotki, zezancije, trača i inih nesuvislih tričarija, moći upoznati druge blogove koji se bave umjetnošću, izradom nakita, ručnim radom…kao što u naslovu stoji “things for teatime” tj. stvarčice za opuštanje, a to podrazumijeva i ćoše za neobavezno brslanje (u komentarima)

Naravno, HotItem ostaje glavni blog s “ozbiljnijim” temama. Jel´. Linkove za ova dva gornja, naći ćete u izborniku (oni botunići gore ).

Puno hvala Sndu za trud, muku, proliveni znoj i strpljivost koju je pokazao hvatajući moje mušice. Ako netko od vas poželi promjenu dizajna, obratite se baš njemu.

Blogovi su otvoreni, tko voli, nek´ izvoli

Članak je izašao u jučerašnjem Novom listu, a recenzira Bookaletovu novo-izašlu zbirku “Blog priče”. A da je Bookaleta  u tom  slučaju  bio iskren prema sebi i budućim čitaocima, pa umjesto po “birtijaškoj vezi”, odlučio po kvaliteti, na mjestu tog lošeg osmoškolskog uradka bila bi jedna od predivnih Vivianinih priča.

Nedavno pročitam “vapaj” jednog blogaša o tome kako ga obuzima sumnja da postaje ovisan o internetu, tj. o svom blogu. Najprije sam se nasmijala jer to smo svi više manje prošli. Ali onda sam se malo zamislila…

Ima jedno godinu dana kako sam na jednom forumu bila stalni gost. Zaista mi je dugo trebalo dok nisam shvatila da ne prodje dan a da se ne ulogiram, pročitam poruke, postam par fotki, pokoji stih, dignem nekom tlak na nekoj glupoj temi (ne činim to često iako me tipkovnica ponekad jaaako svrbi), predjem par profila, pročitam kako se ljudi vide (opisi na profilima odudaraju 1001% od onoga što vas u stvari očekuje u stvarnosti), itd…itd… sve u svemu, forum je postao dio svakodnevice, neizbježan i potreban kao kava ujutro, cigareta poslije, voziti 180 km/h na pustom autoputu. Što će reći, kao nešto bez čega se može, ali mi želimo baš tako. Basta.

Činjenice da sam vec duže vrijeme zbog zdravstvenih problema doma, pa i to što imam neki honorarni poslic povezan s internetom, mi služe kao izgovor pred samom sobom, a i pred G-om kad me onako, kako samo on to zna, podrugljivo i nemilosrdno pita jesam li se barem nadisala svježeg zraka. Što ce reći, opet sam «šetala» netom. Lako se njemu rugati, on svako jutro točno u pola 8 ide u svoju firmu, dogovara sastanke, drži prezentacije, pravi se važan… (uopće nisam zavidna, e-e…). Srećom pa putovanja nisu česta inače tko zna…mozda bih našla ljubavnika. Na netu, naravno. Čujem, i takve stvari se dogadjaju…

Ne, ne opravdavam se. Quilty po svim točkama optužnice. Nedavno čitam, u Münchenu otvorili prvi klub za ovisnike o netu. Klub- čitaj internet site. Klin se klinom izbija? Ne znam, ali zamišljam se već kako nakon obavezne registracije upisujem:

«Dobar dan, moje ime je T. i ja sam netoholik.»

A s druge strane stize odgovor:

« Draga T. vec samo priznanje je pola puta do izlječenja. Želimo ti dobrodošlicu i dugotrajno-ugodni boravak!”

I onda? Provedem narednih 5-6 sati na tom forumu izmjenjujuci teška iskustva s ostalim supatnicima? Na kraju mi se toliko zgade da više ni ne prilazim kompjuteru? Teško. Ja sam od onih samodestruktivnih tipova sa duboko usadjenom socijalnom aortom koja uvijek prijeti krvarenjem kad su nevolje drugih u pitanju.

A bogmek štrcne i otrova kad me neko zezne. A upravo to mi se i dogadja s likovima koje upoznajem na netu (ovdje ne spadaju oni iz mojih omiljenih). Iako se ponosim dobrom procjenom ljudskih karaktera (sto je i dokazano u reali), u virtualnom svijetu obavezno fulam.

Zašto? Jer sam naivna glupača koja vjeruje onome što ljudi pišu o sebi. U stvari ima nešto u tome što oni napišu. Ima puno: to su njihove želje, koje ne odgovaraju stvarnosti, ali tko te pita, u virtualnom svijetu je to ionako teško provjeriti.

Tako imamo zavodnike bez premca koji neumorno šalju nadahnute privatne poruke kao «Šta ima…» ili «ja bi tebe jebo…». Impotentne jebače kojima ni jedan porno glumac nije ravan. Sveznalice koji su bez Googla duhovno amputirani. Vječite povratnike skršene apstinencijom kojima ispred nickova stoji ex-ex-ex, a na profilu još piše da ne stignu “visjeti” na netu jer kao puno rade (e tim biserkama se najviše nasmijem).

Frustrirane domaćice koje svako malo brišu stari i otvaraju novi profil kako bi pobjegle od «iskorištenih» cyberskih ljubavnika. Ofucane romantičare koji provjerenom pričom o bolesnoj ženi i osobnoj usamljenosti hvataju u mutnom.

Biseksualce na raskrižju vječitih pitanja tko sam, što sam, tko me hoće i, o jebote, zašto me nitko neće.

Posebno poglavlje, ma šta poglavlje, cijeli post, zaslužuju oni s podijeljenom ličnošću. Takvi se ne zaustavljaju samo na dva ili tri otvorena profila, njima treba najmanje desetak da tako izraze bogatsvo svojih dubokoumnih izlučevina. Ovi su pored biseksualaca vrlo opasni za vaš duševni mir ako ih sretnete i u reali.

E da još spomenem i one dušice pune razumijevanja, čija je ulica opustjela otkad je zaobilaznica otvorena, pa visit na prozoru više nema smisla jer se ništa ne dogadja. Ali na netu. Njih prepoznajete po kilometarskim postovima koji počinju s “I ja sam to doživjela…”, a sadržaj podsjeća na beskorisne ali suosjećajne odgovore onih kvazi psihologa iz Mile ili Glorije, plus što takav»tješiteljski» post iskoriste da ishvale svoje sućutno biće.

Lajave, nihilistički nastrojene adolescente čije vrijeme tek dolazi. Jao ga se nama. Uspaljene, prištićave pubertetlije (oba spola) koji seksualnu glad zatomljuju tako sto su im postovi puni genitalnih organa u svim oblicima izražavanja. Nikako ne smijem zaboraviti politički osviještene iz dijaspore. Njih se susreće, naravno, na političkim topicima a postovi im najčešće počinju sa :» Ma šta vi znate, mi u Njemačkoj/ Švedskoj/ Americi…» Penzići su malobrojni, ali nisu zanemarivi. Kao i obično ne shvaćaju svijet oko sebe, a koriste i onu opće poznatu formulu za poboljšanje istoga: «U moje vrijeme toga nije bilo…» Naravno da nije. Ali vi ste nas doveli do ovoga.

I na kraju ovakvih kao ja.Ovisnika. Shame on me.

Ali ima nade i za mene. Eto, u zadnje vrijeme sam radikalno smanjila dozu. Iz dišpeta. Ustvari opet je pala opklada koju ovaj put 100% dobivam, što znači, dragi moj G, za Božić NEĆEMO ići na skijanje. Ne samo zato što ja ne znam skijat i mrzim snijeg već što imam jedno puno ljepše mjesto u vidu.

A sad se idem konektirat jer danas jos nisam prešla limit.