…a vjerojatno ih ne bi ni saznali da me aljoša nije tagirao i tako mi “uvalio” meme. 

 

 

 

 

Kako sam prestala pušiti.
Nakon nekoliko godina intezivnog dimljenja shvatila sam što me u stvari odbija od cigarete: ovisnost. Sama pomisao da sam ovisna o nečemu (ili nekomu) stvara u meni negativne vibracije i želju da poništim uzrok moje ovisnosti. Ta želja je postala toliko intenzivna da sam pred kraj moje pušačke karijere uništavala po dvije kutije dnevno. Izbjegavala sam duža putovanja autobusom jer mi je pomisao da moram čekati pauzu da bih zapalila i tako neprijatelja pretvorila u prah i pepeo, bila više nego nesnosna. Nisam mogla dočekati da se probudim, pa bi još onako bunovna umjesto četkicom prala zube cigaretom. U kinu, umjesto da se pipkam s dečkom, ja sam potajno dimila skrivajući žar cigarete u šaci… priznajem, izgubila sam. Probudivši se jedno jutro, shvatila sam uzaludnost te borbe i odustala od svojeručnog uništavanja nikotinskih štapića. Prepustila sam rat drugima. Nek´ se pate kad ne kuže.

 

Zašto nisam nikada naučila kartati.
U vrijeme studentskih dana, u malim sobicama u Savskoj znalo se ponekad i učiti. Uglavnom kad soba ne bi bila puna poznatih i nepoznatih koji bi ti izjeli tjednu zalihu kisele paprike, zasjeli i počeli miješati karte. U tim trenucima sam najviše žalila što nisam umjesto pedagogije upisala psihologiju, koji bi to doktorat bio! Zbog jedne partije bele raspadale su se veze, skidani sveci, općilo se s majkom i ostalim članovima obitelji, pljuvalo se, prijetilo, razbijao se mobilijar…gledala sam kako se dobrice i mazice pretvaraju u patološka čudovišta i psiho freakove onog trena kad bi uzeli par karata u ruke… vukodlaci za vrijeme pune mjesečine djelovali su kao pekinezeri naspram tih igrača društvenih igara. Poznavajući moj temperament, nisam se makla od Crnog Petra. Što je sigurno, sigurno je.

 

Navike su cigle kojima betoniraš mozak - tvrdim ja. U skladu s tom tvrdnjom ušlo mi je u naviku da mijenjam navike.

 

Sanjam o tome da osnujem klub mrzitelja Ikee, najvećeg švedskog izvoznog sranja nakon ABBE. Ostat će mi nepoznanica zašto ljudi kupuju hrpu dasaka, da bi na kraju, našpranjanih ruku, zaključili da im fali 5 vijaka, 8 matica, 4 neznamnikakosezove i da od regala nema ni R. Mislim da bi bilo jeftinije i kreativnije srušiti staru šupu i od nje napraviti dizajnerski ormar. Nitko ne bi uočio razliku, vjerujte mi.

 

Ovo je dobro mjesto da priznam  ljubavnu vezu s mojim blenderom. Znam da ste sad poskočili i vjerojatno preskačete slova da bi saznali o čemu se radi. Bez panike, riječ je o mom mikseru, posebnom mikseru marke KitchenAid, spravi koja će me pratiti i na posljednji počinak (to sam si zabilježila da ću unijeti u testament ako ga ikad stignem napisati). Ta čudesna sprava  promijenila je moja jutra koja sam do njegove kupnje najčešće provodila uz dosadnu šalicu čaja ili kakaa.Otkako taj objekt mog obožavanja krasi moju kuhinju, celebriram u jutarnjem ritualu spravljanja milk-shakea. Mmmmmmmm….. A da se ne osjeća usamljen, nabavila sam iz iste obitelji i multifunkcionalni mikser, pa mom uživanju nema kraja. Tja, dragi moji, svatko ima svoje igračke.

 

PS. Sigurno se pitate čemu ona popratna fotografija na početku teksta uz ovakav nedužan tekst. Čista provokacija, dragi moji, čista provokacija. Ali to je već detalj koji vam, kad sam ja u pitanju, nije nepoznat.

 

Molim slijedeće blogere da prihvate ovu zanimljivu igru i napišu pet stvari o sebi: trill, rubia, sklblz, bez!komentara i filmTV . Tko prekine igru past će s osamnaestog balkona s lijeve strane odozgora, desnu papuču će mu sažvakati susjedova koza, neće više nikad pronaći razdjeljak na glavi, a kusur će mu uvijek biti u minusu. Najozbiljnije.

« Same procedure as every year…
Kad Nadalina muti jaja… »



Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar na post. Ping je trenutno isključen.