Muke po Grand Prixu
Kolumne, Muzika, Komentar | anno domini 2006Gledam sinoc vijesti, cista normala, par mrtvih lijevo, par ranjenih desno, tri otmice, nesto sitno saobracajki, jedni strajkaju, drugi pljackaju, napokon ce i benzin poskupit, nista uznemiravajuceg.
I taman pomislim, bas fino, jos jedna mirna vecer, kad se na ekranu pojavi zabrinuto lice novinara te glasom u kom se naslucivala potisnuta panika najavi:
« Postovani gledatelji, moram Vas upozoriti da slijedeci prilog gledate na vlastitu odgovornost. Udaljite od TV-a djecu, bolesne i starce! Upravo smo primili snimku predstavnika Finske za sudjelovanje na Eurosongu. Budite bez brige, u svakoj zemlji clanici ovog vaznog, umjetnickog, europskog skupa nasao se netko tko ce uloziti protest, potpisuju se peticije na sve strane, a u Ateni je nekolicina ugostitelja zaprijetila zabranom razbijanja tanjura ako se tim kreaturama dozvoli nastup i tako baci tamna sjena na ovaj visoko umjetnicki dogadjaj za koji se preko cijele godine brizljivo pripremamo.»
Gledam kako mu debele graske znoja izbijaju po celu i ispod nosa i osjetim krivicu jer mi je na tren pao kamen sa srca: nije rijec o Severini! I: napokon netko tko ce skrenuti paznju s nase nacionalne sramote! I dok sam se ja tako veselila, pustena je snimka.
A mene, nakon sto sam se oporavila od prvog soka, obuzme duboka tuga. Jadni Finci. Kako taj narod sad pati. Finska je inace poznata po depresivcima, sto ako se odluce na kolektivno samoubojstvo? Svakim novim danom, kojeg ionako nemaju, priblizava se dan sramote, dan kada ce cijeli Svijet pa cak i Europa pokazivati prstom negdje u smjeru Antila govoreci: «Ovo nam salje ta Finska…fuj tojfel…»
Duboko suosjecam. Jos se sjecam neprospavanih noci i tisucu mailova koje sam pisala ne bih li kako sprijecila da posalju Severinu. Ma nemam ja nista protiv cure, dobra je ona, ali onaj kucni uradak…ma da je bar par scena retusirat, naprimjer tamo gdje mu je omlohavio, ajme sramote… pa to bi je moglo diskreditirati kao pjevacicu kvalitetnih grlenih sposobnosti, onakav visuljak pa da joj ni pola ne stane.
A kad sam saznala da su nam se bivsa braca pokupila s bojista (tipicno, ne?…) a mi time upali direktno u polufinale, mom ocaju ne bi kraja.
Jedini spas sam vidjela u blamazi neke druge zemlje koja bi tako odvukla paznju s nase Severine. Ali vijesti koje su pristizale bile su vise nego lose:
Englezi, inace poznati po crnom humoru, odbijali su svaku suradnju u tom smjeru. Jedini ustupak koji su ucinili jest, da njihov predstavnik onu bljuvotinu od pjesme zacini s malo rap-a. Gadovi! Pokusavaju ici s vremenom i time razbiti duboko ukorjenjen muzicki pravac lagano podrigujucih i smrcavih zvukova. Ha! Na takve niske trikove su Europljani vec navikli.
Onda stigne vijest iz Norveske: dvije drag-queens preko noci zauzele sve top liste i nema sanse da omanu. Naravno da sam se shokirala kao sto to cine svi posteni i dobronamjerni gradjani, ali (ovo nek ostane medju nama!) nisam mogla suspregnuti suze radosnice: ova konkurencija dostojna je nasem skandalu! Ma ako cemo iskreno i prelazi ga za 2 puta. Sto je jedan los pornic naspram dva tranvestita i to LIVE! Nista! Nula! Nada! Zero!
Ipak, pobijedio je hladni norveski razum koji se nije dao zavesti dugim nogama hormonalno obradjenih barbika. Jad i tuga.
Groznicavo sam trazila bilo kakav nagovjestaj malo veceg skandala. Nista. Luk i voda. U Rumunjskoj mama dvije blizanke kojima je pobjeda kliznula kroz prste zaprijetila je tuzbom jerbo da je to nemoguce. Eh te danasnje majke. U brizi za dobrobit i prosperitet svojih nasljednika, znaju i malo pretjerati.
Spanjolska otpada na prvi pogled, stizu one 4 Las Ketchup-sisterice i iako bi se jednoj eventualno kakvom pomnijom DNK analizom dokazalo da mutira, nije vrijedno truda.
Moldavija? Tamo se prosvercao onaj Rumunj sto nas je cijelo ljeto 2004-te mucio s onim «hitom» Dragostea drch-nrch. Hm, a ako je tamo na crno? Nöööö…sitna riba. Bljah.
Njemacka? Zaboravi. Jest da su Nijemci u cudnom country raspolozenju otkako je Angie (od milja) Merkel kancelarka (Kancelarica? Kancelarija?) (sad mi je dala za mislit…Translator, hilfe, koji je ispravan naziv?). Angie, koja je inace strastvena sakupljacica salveta i vrtnih patuljaka, ne krije svoje odusevljenje prema Bushu, a ni zelju da ga jednom spremi u svoju zbirku. Ili on nju, nije ona sitnicava. I kao takva proamericki napredna, svim srcem se zauzela za grupu luzera kojima je palo na pamet da bi moooozdaaaa, eeeveeentualnoooo, nakon svih promasenih pokusaja da postanu glumci, vatrogasci, bagerashi ili ginekolozi uspjelo na muzickom planu. Pa osnovali country band. I pobijedili. A mi znamo kakvi su Nijemci. Nema majci da bi oni digli glas protiv drzave. To je njima u krvi. U genima. Jos tamo iz davne 33-ce. Poslusnost pravi profit. Arbeit macht frei. I u tom stilu.
Sto je s Izraelom? Njima je uspjelo prije koju godinicu prokrijumcariti transseksuelnu Danu. Joj onda frke! Sjecam se da su sve arapske zemlje izrazavale duboko zaljenje zbog te omaske Izraelaca. Kao, pa nisu bas cijelom svijetu trebali pokazat sto skrivaju u hlacama. Osjecajni neki narod, ti Arapi.
Ali ove godine su Izraelci bez greske. Sve po spagici, kako treba. Jedina sansa je, da netko napokon dokaze, ne znam ni ja kome, da Izrael nije u Europi. A opet, boli me briga, neka zive u neznanju kad ne znaju citat zemljopisnu kartu.
Dakle, ostadose nam samo Finci. Ali oni jos nisu u polufinalu. A bojim se da nece ni bit. Ako uopce prezive slijetanje u Atenu, cujem da se opet u pohode spremaju vatikanski krizari, jer im naslov Finske pjesme djeluje provokativno: “Hard Rock Hallelujah”. Razumijem ih. Potpuno.
I tako, bojim se, ostadosmo sami s nasom Severinom na pozornici Europskog Grand Prix-a.
Ma nije meni do stikle, afrike i paprike. Nego onaj pornic. Baca lose svjetlo na izvjesne nam sposobnosti. Jos nam samo treba, da nas proglase nacijom plitka grla i losih jebaca.
‘Enti onda takvu reputaciju. Tko ce nas jos ozbiljno shvacat?
