Prokletstvo mumije I
Nekad bilo | anno domini 2006«Smrt ce necujno dostici svakog, tko remeti Faraonov mir.»
(hijeroglifski natpis iz Tutankamonove grobnice)
Sjecate se jos Ianthe iz posta I’m back II? Silom prilika (natuceno rame) morala je odustati od skijanja, sto je znacilo da necu sama u obilazak Bozena, predivnog grada u kom se mijesaju ne samo kulture Sjevera i Juga, vec i klima. Tako u njegovim parkovima i promenadama, iako je smjesten ispod Dolomita, mozete vidjeti palme, masline i cemprese uz uobicajenu planinsku vegetaciju.
Cilj mi je bio Arheoloski muzej. Na sto se Ianthe stresla. Kakva je to perverzija, da je htjela gledat iskopine mogla se prikljuciti nekoj od spasilackih ekipa u Turskoj ili gdje je vec bio zadnji potres. Ovom recenicom je usla u moje srce. Njen crni humor je jos profinjeniji od moga. Zato sam joj obecala provod koji ce pamtiti. U kratkim crtama sam joj objasnila da idemo pogledati «Ötzi-a», mumiju staru oko 5300 godina nadjenu u ledu Similaun glecera (Ötztaler-Südtirol ). U pogledu sam joj citala pitanje tko jos k vragu uziva gledajuci leseve, ali posto joj je jedina alternativa bila ostati u kolibi i promatrati tragove u snijegu, ugrizla se za jezik.
Krenusmo i bez problema dodjosmo (eh, blazeni autoput). Muzej zaista nije bilo tesko naci, obzirom da su po cijelom gradu znakovi postavljeni tako da ste, iako niste imali namjeru posjetiti Ötzia, prosli bar 3 puta pored njega.
Bila sam malo iritirana izlozbenim prostorom gdje je Ötzi prikazivan u svim mogucim pozama i situacijama, jer mi se cinilo kao da promatram Barbie iz bronzanog doba. Ali pogled na original i prica koja je vezana uz njega ponistava svaku sumnju da je i Ötzi jos jedan lik u nizu iz Disneyland world-a.
Prica pocinje 19. rujna 1991, kada je bracni par Erika i Helmut Simon odlucio svoj planinarski pohod na alpski vrh Finailspitze (3516 m) okruniti rijetko koristenim spustom, gore spomenutim glecerom. Neuobicajeno dugotrajni juzni vjetar otopio je prilicno snijega a ni glecer nije bio postedjen. Proslo je podne, bracni par se veselio toplom obroku u planiskoj kuci do koje im je trebalo jos oko sat vremena.
Odjednom Erika, koja je isla naprijed, stane kao ukopana…
«Helmut…» zovne ispod glasa, «Helmut, sto je ono?»
Helmut koji se nikako nije mogao odluciti da li da naruci sniclu i pomes ili ipak svinjski butic s pire krumpirom i kiselim kupusom, mrzovoljno se javi:
«Koje? Sto je sad? Sto si stala? Ovdje bar nema izloga…»
Precuvsi podbadanje, Erika ne odustaje:
«Pogledaj » pokazuje mu rukom na «nesto» par metara dalje.
«Ah, stoka turisticka ,posvuda ostavljaju smece, kladim se da su Rusi, pred njima vise nista nije sigurno!» zapjeni se Helmut.
«Helmut » opet ce Erika sapcuci, «to mi ne lici na smece…odi pogledaj…»
Helmut odluci poslusati. Sto prije zadovolji Erikinu znatizelju, to ce prije sjediti pred punim tanjurom. Udaljen samo par koraka do cilja, stane. Osjeti kako mu se ispod kape vlas po vlas lagano dize u zrak. Iz snijega, tu ispred njega, virila je ljudska ruka. Instiktivno pogleda lijevo pa desno, kao da trazi pocinioca. Prizor ga je prilicno uzdrmao. Nesto mu je govorilo da se iza kamena koji se isprijecio nalazi i ostatak.
Erika, ne sluteci nista dobrog, zovne:
«Helmut? Helmut?!? Daj progovori vec jednom!»
«Erika « prostenje on u pola glasa «ovdje lezi mrtvac…»
«JesusMariaMutterGottesHelf’Uns, mrtvac?!? Bas mrtvac?!?»
«Ne, napola mrtvac!!!» razdrazeno drekne Helmut pokusavajuci se prisjetiti da li je u nekim od onih silnih, raznovrsnih kurseva sto ih je pohadjao, ikada cuo sto treba ciniti kad se naidje na mrtvaca… hm, o mrtvima su ga ponesto ucili u vojsci, ali to je bilo prokleto davno…
Razmisljajuci, prilazio je polako kamenu. Iako je u njemu rastao strah, znatizelja je bila jaca. Zelio je vidjeti kako izgleda ostatak.
Cuo je teske Erikine korake iza sebe.
«Helmut, sta cemo sad? Jel’ ubijen? Kako izgleda? Joj ja ne smijem gledat! Ajme kako je koscat! Sigurno je umro od gladi! Ili je ubijen? Helmut reci nesto!»
Bila mu je tako blizu da je osjetio kako mu se pitanja poput vruce bujice slijevaju niz vrat.
«Zeno!» pokusa ju prekinuti » Suti! Vidis da razmisljam!»
«Ah, da mi je znati koje koristi od toga» otrovno ce Erika. Bila je uvrijedjena. I uzbudjena. I zbunjena. I sve odjednom. Previse za jednostavnu Eriku. Ne nalaze se mrtvaci svaki dan samo tako, po planinskim putevima. Herr Kapinsky, pokojni suprug Frau Kapinsky bio je jedini mrtvac…
«JesusMariaMutterGottes!» krikne Erika. Helmutu je srce na tren stalo, kosa mu je opet sjevnula u zrak.
«Zeno!!! Jel ti mene hoces ubit!?!»
«Joj Helmut, palo mi je nesto na pamet…kad ovo budem pricala u bridge-klubu…Frau Hübsch ce pozeleniti od ljubomore!!! Ne moram vise slusati njene dosadne price kako je putovala tamo, vidjela to, pricala bas s onim…sad sam ja na redu…»
«Policija!» vikne Helmut nadahnuto.
Erika ga pogleda iznenadjeno:
«Gdje?»
«Ma obavijestit cemo policiju! Oni ce znati kako dalje..idemo Erika! U planinskoj kuci je telefon…»
«Zar cemo ga ostaviti ovako…mislim…ovako u snijegu…»
«Zasto? Zar se bojis da se ne smrzne?»
«Ah, Helmut! Mislis da je jadnicak stradao planinareci?…»
«Ili je ubijen.» zlokobno ce Helmut «Kladim se, ruska mafija…ima ih vec posvuda…»
Sat vremena kasnije, Simonovi obavjestavaju talijanske karabinjere i austrijsku Gendarmerie (zandare, jel’). Tijelo se nalazi na talijanskoj strani, ali ni austrijska granica nije daleko. Talijanima se nesto nije dalo uzbrdo, pa su Austrijanci, zeljni akcije (Schwarzenegger sindrom), preuzeli slucaj.
Ipak, oslobadjanje tijela iz zagrljaja hladne smrti (sorry, ali ovo je bilo jace od mene!) pokazalo se teze od ocekivanog: tri dana kopanja, busenja, razbijanja. Ni posjetioci nisu izostali: od obicnih znatizeljnika i poznatih alpinista, do TV-a i sudskih lijecnika. Sve ih je privukla cinjenica da nije pronadjena hrpa kostiju vec je preko tih kostiju, istina prilicno knap, ali ipak, bila navucena i koza. Sto ce reci da ga je led fino konzervirao.
Nastavak vam ne gine…
Napomena: 1.Tekst pisan normalnim fontom sadrzi istinite podatke.
Tekst pisan fontom u boji, proizvod je moje maste.
Da ne bude, nisam znao…
2. I ne, ne, ne i NE, nije rijec o DJ Ötzi-u!
3. nema (…jos)
