Cetvrtak 19.09.1991

Tjeran znatizeljom nakon price Simonovih, vlasnik gostionice u planinskoj kuci Herr Pirpamer, odluci se osobno uvjeriti u stanje stvari. Za pojacanje povede, a koga nego namjestenika svoga, kuhinjskog pomocnika, vrijednog i odanog Blaza Kulisa porijeklom negdje od Doboja, Bosna.

U sluzbenoj izjavi Herr Pirpamera stoji kako on i Herr Kulis nisu ni u jednom trenu dotakli tijelo, kako su na lubanji primjetili tragove udarca, a oko tijela su se nalazili predmeti za koje su pretpostavljali da pripadaju pokojniku: nesto sto je licilo na posudu nacinjenu od brezine kore i ispunjenu mokrim sijenom, zatim sjekirica, ostatke krzna i razne komade drveta za koje je Herr Kulis tvrdio da su strgane sanjke.

U nesluzbenoj izjavi Blaza Kulisa mogli smo naslutiti ovo:

«Jebo mater, a taman sam prilego prije vecernje smjene, kad ce on: Blaz, kommen gehen zusammen. Pitam ja, wo gehen? kaze on: nix fragen, gehen. Jebes ga sta da mu kazem onda. Kad smo stigli gore (a bilo jebeno ladno, planina je to bona), vidim ja lezi neko, pola u ledu pola vani. Jebo te, mislim se ja, kako mu je to uspjelo, kad veli gazda, to je mrtvac, nasli ga danas popodne. Eto gdje ga snadje. Onda veli gazda, Blaz, kopf heben. Jebote ludog li covjeka, pa ja se samo nagnuo da ga pogledam, a on ce opet nix deine kopf, seine kopf. Ma cujes, imo sam ja svasta po rukama, al’ na ovo sam pravo gadljiv. I kazem ja njemu, ne da mi vjera da diram neopranog mrtvaca. A to s vjerom kod njih uvjek pali. Onda ja vidim da mu glava ozada natucena, bice da ga neko dobro izmariso. Kadli gazda nadje neku drvad pa pocne filozofirat kako to ovo i ono. A ne jebi, mislim se ja. Pa svako pametan odma vidi da su to sanjke. Sanjko se covjek, nekome smeto, odvalilo ga po lubanji, razbilo mu sanjke i zakopalo ga u snijeg da se ne vidi. Slucaj cist ko suza. A jebes ga, oni sve moraju zakoplicirat.»

Petak, 20.09.1991

U 12:35h startao je policijski helikopter iz Innsbrucka. Pilot H. Steiner i zandar A. Koler, dobro pripremljni i opskrbljeni svim potrebnim alatkama nisu pronasli mjesto Ötzievog boravka, pa su zatrazili pomoc kod Herr Pirpamera. Tu je potrebno naglasiti da im vrijeme (metereoloskog tipa) nije bilo naklonjeno. Oblaci, magla i tako to.

Skratit cu njihov izvjestaj od 12 strana, iako nevoljko. Tako je napeto citati koliko koraka je izbrojano od helikoptera do tijela, kako dugo je svatko od njih promatrao drvene predmete i sto je Herr Koler imao u cuturici. Uskraceni za te vazne podatke citat ce te samo ovo: u nekoliko sati cekicanja uspjeli su osloboditi tijelo za par centimetara. Smrznutih pozadina vratili su se natrag zakljucivsi da se ovaj put ruska mafija za dlaku izvukla iz kruga osumnjicenih, jer je Iceman (prvi Ötziev nadimak, ali nedovoljno lokalpatriotski) ipak nesto stariji. Nekih 100 godina.

°°°Ovdje napominjem da sam vrlo razocarana da na ovaj, meni vrlo vazan datum, nisu postignuti bolji rezultati - bila bi mi posebna cast kada bih u svojoj rodjendanskoj zdravici mogla pridodati da je tog dana iz ledene vjecnosti materijalno uskrsao najstariji covjek na svijetu – time bi onaj hebeni osjecaj sto se javlja za svaki rodjendan, onaj osjecaj da si star, stariji, najstariji, izgubio na tezini: ipak je on JOS stariji! Na ovom mjestu moram zahvaliti Gawrunu sto mi je otkrio ljepotu dugacke recenice, koju jos moram vjezbati.

Subota, 21.09.1991

Sto se tice danasnjeg dana, Ötzi bi bio jako nepravedan ako bi se pozalio na usamljenost.

Vec oko 8h, posjetio ga je Herr Pirpamer senior, naravno zainteresiran sinovljevom pricom.

Nakon sto je otisao, pojavio se Herr Pirpamer junior u pratnji naseg, danas vec svjetski poznatog, Blaza. Odlucili su uciniti dobro djelo i pokriti Ötzia jer im je iz Gendarmerie javljeno da zbog loseg vremena helikopter nece doci. Ali vrijeme se popravilo, pokusa Herr Pirpamer nagovoriti na daljnu akciju. Moze biti, ali bas sad helikopter nije tu, uvjerljivo odgovaraju iz Gendarmerie. Prije nego ce ga prekriti jos su malo kopkali oko njega u zelji da spasilackoj ekipi olaksaju posao.

«Laze ko pas. Ponio on alatke, pa ajd’ Blaz, struzi po ledu. Kao nije dobro sto lezi u vodi. Ko da se ovaj zali. A on misli da sam ja glup pa ne znam da je on htio njemu do dzepova, al’ ga ovaj zajebo, ni dzepova ni hlaca, samo neka kozurica. Ej dobrog li zajeba, da nije odapeo platio bi mu pivo!»

Oko 14 h Ötzi primi iznova posjetu: Blaz Kulis u pratnji kuhara, Ceha Oswalda Lubomira. Navodno nisu nista dirali, cak nisu ni najlon, kojim je Ötzi bio pokriven, dizali. Eto tako. Kako dosli, tako i otisli.

Nesto kasnije, Ötzi bi svjedokom Lubomirove ponovne nazocnosti. Kao, htio je jos malo prosetati, a bas ga nesto i interesiralo pa je htio provjeriti. Al’ to nije bilo to sto je on mislio da je, pa je otisao.

U prilog vjerodostojnosti njegove izjave dodajemo, da setnja do mjesta gdje se Ötzi skucio traje otprilike sat vremena brzog hoda uz uspon od nekih 45°.

Slijedeci posjet je od velike vaznosti ali meni i najdosadniji.

Privuceni pricom o Icemanu, izvjesne promi-osobe koje su se nalazile u blizini, pohitise u planinsku kucu, na veliku radost Herr Pirpamera. Tako je, pun ponosa i jos puniji nekih novih detalja o nalazistu, ugostio : Reinhold Messnera, svjetski poznatog planinara i njegovog prijatelja, isto planinara, Hansa Kammerlandera, te bracni par Gerlinde i dr. Hans Haida, oboje naucnici i istrazivaci narodnih obicaja i muzike na tirolskom podrucju.

Ne moram posebno naglasavati da su, poneseni raznovrsnim mogucnostima vlastitog promoviranja, u pratnji vodica K. Fritza, lakim korakom krenuli do Ötzia.

Skratit cu njihov izvjestaj ciji mi je broj stranica (mojom izricitom voljom) ostao nepoznat, na par recenica.

Dakle, Messner ostroumno zakljuci da je to dobro ocuvana mumija. Onda su pogadjali sto bi oni silni komadi drveta mogli predstavljati, pa je tu bilo fakat pisurije. Najveci biser provalio je vodic tvrdeci da je on uvjeren kako je jedan od tih komada frula. Frau Gerlinde je bila nacisto prenerazena tolikom gluposcu.

Kad su sve dobro izgazili, dizali i spustali, lijevo i desno micali, a prije nego su se medjusobno u kostac uhvatili, krenuse natrag. Jadan Ötzi, sretan sto mu nisu i ono malo koze skinuli, duboko odahne.

Kasnije se uspostavilo da nedostaje jedna kantica od brezove kore.

U tu svrhu poslan je jos jedan vodic, Michael Tschöll. Covjek se vratio s ispucanim filmom. Svi su bili vrlo zadovoljni. Svako sa samim sobom, naravno.

Nedjelja, 22.09.1991

Prva misao Herr Pirpamera, kada je u 6 ujutro otvorio oci bila je naravno upucena njegovom sticeniku. Herr Pirpamer, inace hladnokrvni poslodavac i covjek koji ne pokazuje samo tako svoje osjecaje, razvio je neku vrstu blagonaklonosti za Ötzia i zaista se ocinski brinuo za njegovu daljnju sudbinu. To ga je valjda i nagnalo, znajuci da se zandari i spasilacka ekipa ni danas nece pojaviti, da pokupi jos jednog prijatelja Franz Gurschlera i uputi se do Ötzia.

Herr Kulis se toga dana nije dobro osjecao.

«Poludio ga onaj mrtvac, stalno ajsman ovo, ajsman ono. I kao on ce njega danas izvuc iz leda, greota da toliko lezi. E luda covjeka. Budi on mene u 6 izjutra, kao gemma Blaz. Nix gemma, odvrnem ja, isijas, rücken schmerzen. Reko, jeboga ti, sta ti je vaznije, ona ‘rpa koski ili da ti popodne gulim kartofel. E kad spomenu kartofel, odma on, alles klar Blaz, gut, gut. Jasno da je gut, ba. I tako me zaobidje. Bogu fala

Nakon otprilike 2 sata, Ötzi je, oslobodjen, lezao umotan u plasticnu foliju, a svi predmeti za koje su mislili da mu pripadaju stavljeni su u posebnu vrecu. Nes’ ti svicarske pedantnosti.

Zatim je obavjestena zandarmerijska postaja u Innsbrucku da je Ötzi spreman za prevoz. Radost na obje strane.

Ponedjeljak, 23.09.1991

I napokon, u prijepodnevnim satima, stize i prof. dr. Rainer Henn, sudski lijecnik, u pratnji spasilacke sluzbe te ekipe austrijske TV. Svi prisutni su bili cvrsto uvjereni da se nalaze na austrijskom tlu. Znacenje ove recenice osjetit ce te u slijedecem postu. Naravno ni taj posjet nije prosao bez nazocnosti Herr Pirpamera, koji se teska srca odvojio od svog novostecenog prijatelja.

Kad su sve snimili, istrazili, pokupili, podarili se floskulama o losem vremenu i izmjenili recepte, krenuse natrag ni ne sluteci da lete s najstarijim covjekom na svijetu. Sto bi Ötzi rekao kad bi vidio da leti u metalnom kukcu, mozemo samo pretpostavljati.

Jedno je sigurno: nema sanse da se okrene u grobu.

U slijedecem postu: Kakav je odjek i utjecaj imao Ötzi na razne privredne grane te socijalni i politicki zivot.

Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar, ili pratitit post s Vašeg website-a.