U jednom zagubljenom selu negdje u sibirskoj tajgi, bogati seljak Jefimov upravo se htio oprostiti od svog osmogodisnjeg sina i pozeliti mu sve najbolje na drugom svijetu, kadli malac otvori oci i gledajuci kroz ucviljenog taticu, pozdravi Majku Bozju, te zapocne s njom razgovor kao da su na popodnevnoj kavici.

Kasnije se i pop, koji je bio prisutan, zaklinjao svim svecima da se malom Grishi stvarno ukazala Majka Bozja. Koliko kokosi je moralo platiti glavom da bi ta potvrda stajala, nitko nije spomenuo.

Od tog dana mali se Grisha, kasnije poznatiji kao Grigorij Jefimovisch Rasputin, nije vise smatrao obicnim djetetom. Tu i tamo bi pokazao svoje nadnaravne moci otkrivajuci sitne lopove i ukradenu stoku ili predskazujuci neciju smrt. Ne bi se bas reklo da je kao takav bio jako omiljen medju mjestanima. Ali malisha se nije dao smesti, gledao bi svojim ogromnim, plavim, urokljivim ocima u svijet i trazio svoj put.

Dugo se nije nista znalo o zivotu Rasputina, svi dokumenti, pisma i zapisi o njemu su nestali nakon sto je vlast nad majcicom Rusijom preuzela Crvena armija. Marljivi policijoti micali su sve sto je zaudaralo na «mracne carske sile», inklusive i cijelu carsku obitelj, ali to je opet druga prica.

Tek 1964. pojavljuju se prvi zapisi iz necije ostavstine, koji opisuju Rasputina kao poluludog, razvratnog i uvijek pijanog seljacinu kojemu je uspjelo zaluditi cijelu carsku obitelj i tako njima manipulirati. Budimo realni, ni Hrushschovljeva politika nije bas bila blagonaklona prema ljudima iz carskog doba, pa cemo i te izjave uzeti s rezervom.

Pocetkom 90-tih u poznatoj aukcijskoj kuci Sotheby’s pojavljuju se dotad nepoznati dokumenti koji napokon otkrivaju zivotni put Rasputina i njegov utjecaj na politiku i drustveni zivot carske Rusije.

Rodjen je pocetkom 1869-te, kao peto, ali prvo prezivjelo dijete. S ovim podatkom pridruzuje se drustvu dvojice «velikana» 20 stoljeca, Hitleru i Staljinu, a jedan autor cak tumaci mrtvorodjenu djecu kao Bozju opomenu – necu se sad osvrtati na logiku Svevisnjega, svi znamo, cudni su putovi njegovi…

Cim je malo porastao, Rasputnjikov se dao u potragu za mnogim objasnjenjima. Uglavnom ih je trazio po manastirima i u blizini svecenika ili takozvanih staraca (naziv za posebno vjerski nadarene i od Boga izabrane, koji su predstavljali istinsku vezu izmedju Boga i covjeka). Po njihovom uzoru, odrekao se mesa i slatkisa, ali od vodke se nikako nije mogao oprostiti.

Negdje u 2o-toj se i ozenio, dobio djecu, ali to ga nije sprijecavalo da i dalje luta u potrazi za smislom zivota.

I traganje mu se posrecilo, sta posrecilo, upala mu sjekira u med (vidis Strokewski, zasto se ne ispati imati motornu pilu) kad je pristupio vjerskoj zajednici Khlisti. Ovo vjerska ne uzimajte doslovno, bila je to sekta cija se vjera temeljila na krivo interpletiranom Buddhinom ucenju: naime sretnici su vjerovali da ce se kroz seksualne aktivnosti iskupiti za sve pocinjene grijehe, pa su im zajednicke orgije bile ono sto je obicnim vjernicima bila molitva. Ne bi me cudilo da su se takmicili tko ce vise zgrijesiti samo da bi im pokora bila sto veca…kao, ah psovao si? Pet misionarskih, tri dogystyle…kaslj, zalutala ja…

Rasputin se naravno, pridruzio srcem i tijelom toj maloj, veseloj druzini i svi bi bili zadovoljni, da se nije dosjetio pa poceo «obracati» i zene svojih suseljana. Uskoro je morao mijenjati adresu jer mu je prijetila opasnost da ostane bez glavnog molitvenog alata.

Nepismen, neuk, visok i mrsav kao strujni stup, bradat, masne kose razdijeljene po sredini i pocesljane tako da prekriva cudnu kvrgu na celu ( nesto kao zacetak roga), ali celicno plavih ociju, hipnotickog pogleda, otisne se Rasputin u daleki svijet pracen suzama ucviljene seoske zenskadije.

Na tom putu sreo je mnoge uticajne ljude koji su bili opcinjeni njegovom zivotnom filozofijom i hipnotizirajucim pogledom, a oni bi ga onda predstavljali drugim uticajnim ljudima. Tako je 1903. stigao u Petrograd, punih dzepova raznoraznih preporuka, sto je u ono doba bilo od velike vaznosti za ulazak u visoko drustvo.

Potpuno ravnodusan prema imenu ili tituli, Rasputin se kretao medju petrogradskim drustvenim velikanima ispitujuci ih o njihovim intimnim i privatnim problemima, kao da su s njim krave pasli. Uz to bi ih prikovao onim magnetskim pogledom, kao zmija svoj rucak, tako da je bez veceg napora saznao sto je zelio.

Njegovo ponasanje za stolom bilo je…hm, vrlo osobne prirode ( jeo bi prstima, srkao, podrigivao, prdio,da prostite, nalijevao se votkom…), pa ipak, nitko se nije usudio javno izreci neku kritiku, podsmjeh i ogovaranje su obavljali u skrovitim kutcima, daleko od urokljivog pogleda tog cudaka.

Svoje prave sposobnosti i talente pokazao je kada ga je jedan visoki svecenik predstavio nekolicini plemickih obitelji, a posebnu zaslugu za njegov ulaz u najvise drustvene krugove imala je zena drzavnog savjetnika, Olga Lochtina, koja je patila od histericnih (ili zivcanih) napada, a Rasputin ju je potpuno izlijecio i to njegovom metodom: postala mu je ljubavnica.

Obzirom da se, vidno oporavljena Olga, posvuda hvalila svojim stabilnim zdravstvenim stanjem, nije dugo trajalo i zene su stajale u redu pred Rasputinovim vratima u nadi da ce i one biti lijecene istom metodom. To je Rasputina dovelo do odlicne poslovne ideje: otvorio je ordinaciju i bacio se svim raspolozivim sredstvima na lijecenje odjednom tesko oboljelih dama, grofica i kontesa.

Ako cemo pravo, Rasputin je bio preteca seksualnog terapeuta na tim prostorima, sto je u stvari za pohvalu. To su cak uvidjeli i neki muzevi koji su se otvoreno hvalili kako im zena uzima satove kod gurua.

Uz ljekovite seanse, Rasputin je odrzavao i seanse prizivanja duhova, koje bi opet zavrsavale ljekovitim seansama, jer to je bio najbolji nacin za istjerivanje eventualno zalutalog demona.

Deviza pod kojom je djelovao bila je vise nego originalna:

« Samo onome tko grijesi, bit ce oprosteno!»

Pa aj’ ti sad reci ne, kad covjek ovako pametno zbori.

I ova prica ne bi bila ono pravo, da nema ucesnika s brdovitog Balkana, tocnije brdovitog Lovcena. Naime, medju njegovim vjernim pacijenticama nalaze se i tkz. «crne princeze» tj. dvije crnogorske plemkinje, Milica i Anastazija, od kojih je jedna udana za ujaka cara Nikolaja II.

Njih dvije su zasluzne za upoznavanje Rasputina s caricom Aleksandrom Fjodorovnom, koja je isto tako bila poklonica okultizma.

Ali tu pocinje drugi dio za slijedeci post.

Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar, ili pratitit post s Vašeg website-a.