Stara, klimava budilica zagrmi malenom sobom. Gospodin Jerko je vec odavno bio budan, ali je vjerno cekao na njen znak. Pritisnuo je gumbic pomicuci prst lijevo pa desno, dok izlizani mehanizam nije primio zakacku i zvrndanje utihne. Jerko ustane, pridje prozoru, razmakne teske prasnjave zavjese i otvori prozor. Svjezi jutarnji zrak mu utjera hladnocu u kosti, ali on se hrabro rastegne osjecajuci kako mu zglobovi pucaju, a tetive se istezu do bola. Ipak, napravi par vjezbi sireci ruke ali izbjegavajuci savijanje koljena, jucer je pretjerao a danas ga skripavi zvuk kostiju pomalo uznemirava.

Baci pogled na sat i pozuri u kupatilo. Dok je namjestao brizno isprano zubalo ucini mu se da osjeca miris tek skuhane kave. Znao je da dolazi kroz otvor za ventilaciju. Istog trena kroz tanki zid zacuje stenjanje a zatim glasnu eksploziju crijevnih plinova. Gadljivo iskrivi lice. Susjed Branko izvodi jutarnji ritual pijuci kavu na WC-u. Gundjajuci o nezdravoj prehrani i rasipnom drustvu, krene u kuhinju.

Bilo je tocno 8 sati. Gospodin Jerko otvori prozor i predje pogledom po susjednoj zgradi. Gospodja Zdenic je vec zauzela strateski polozaj na prozoru. Prije nego se uspio povuci, ona ga ugleda, mahne punasnom rukom i uzvikne, dok su joj dva-tri objesena podbradka nestasno skakutala gore-dolje:

«Juhuuu, dobro jutro suseeed!»

Gospodin Jerko se nasmijesi, kimne i nestane s prozora. Otkako je udovac ta zena ga progoni. Pod svakakvim izlikama pojavljuje se na vratima; pojeo je vec brdo njenih strudli, kremsnita i kojekakvih sitnih kolaca, ali nema namjeru kapitulirati. Voli on svoju samocu, svoj mir. Ma volio je on i svoju zenu, ali to je bilo drugo. Sad uziva u svom vremenu, u svojim hobijima i u ovakvim jutrima.

Pogleda ponovo na sat. Jos samo da zakuha kavicu pa ce se i on smjestiti pokraj prozora. Ulicom malog grada radjao se zivot. Jerko duboko udahne miris tek skuhane kave pomijesan s proljetnim mirisima jutra, sjedne na stolicu pored prozora i zatomljujuci znakove nestrpljenja zagleda se u ulaz susjedne zgrade.

Pojavila se poput pume,graciozno dodirujuci tlo. Podigla je lice prema nebu, crna kratka kosa zaljeskala se pod zrakama, udahnula je duboko, a bijele predivne grudi stisnute u tanku, pamucnu bluzicu njezne, zelene boje, zadrhtale su i jos vise napele prozirni materijal. Krenula je lagano, ploveci treperavim jutarnjim zrakom, uzdignute glave, nasmijesena. Jerko je kao opcinjen gledao kako joj se grudi njisu, osjecao je pod prstima napetost bradavica, meku kozu, miris…ostarjelim tijelom prodje val pozude, on zatvori oci i drzeci jos za tren svoje lice u njenim grudima osjeti kako ga preplavljuje snaga, toplina, zadovoljstvo. Otvorio je oci. Ona je vec zamakla za ugao, a on ju isprati smjeskom, kao sto se smijesio svojim ljubavnicama prije nego ga je starost kaznila i oduzela mu to jedino zadovoljstvo.

 

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°

Prije nego ce otvoriti prozor, gospodja Zdenic premjesti krletku s kanarincem Hikijem VII-mim :

»…da mi se ne prehladis, keee Hiki, mama mora pazit…ne, ne, neces dobit mrvice od dorucka, gle kak’ si se zdebljal, nebute cure vise gledale, kaj bus onda…onda bus moral kod mame ostat, keee Hiki, je, je, znam ja ne bus ti od svoje mame nikud, nisi ti ko onaj stari dripac kaj me pred deset let ostavil, konjina stara, kaj sam mu bila predebela, ma nemoj, a bas sam fesh zenska, to svi kazu, keee Hiki, i kaj ce nam opce muski, bas nam je dobro ovak, joj Hiki, eno gospona Jerka, jako fin gospodin, kad mu je ono zena umrla, a on jos za njom zali…juhuuuu, dobro jutro suseeeed!!! To je pravi gospon, gle kak’ ljubazno pozdravlja, ah Hiki, pogle kak je jadan mrsav, danas cu pravit strukle pa cu mu pola odnijet …ma nece on toliko moc’ pojest, bit ce mu i par dosta, nas smo dvoje, keee Hiki, nama treba vise, jooj gle, gle kak se ona raspustenica opet sriktala, JezusMarija pa ona je polugola, kaj se tak postena zena oblaci, joj Hiki, kaj se tu svega naselilo, pogle samo kak’ vrti guzicom, jadan onaj nas pekar Stanko, gle kak’ mu je neugodno, a mora pozdravit kad je pristojan, a ona k’o pokretna mljekara, hihihihihiiii, keeee Hiki, bas sam dobro ovo rekla, hihihihii…..»

Mali zuti kanarinac sjedi na precki i apaticno gleda u zid…

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°

Pekar Stanko se vracao iz nocne. Malo ga zanosilo, kolega je imao rodjendan pa je travarica kruzila cijelu noc. Naravno da su padali masni vicevi i lovacke price, onako kako to muski znaju…po muski, je li.

Nadao se da ce mu do kuce svjezi jutarnji zrak rashladiti misli, ali nije racunao na proljetno sunce. I susjedu s treceg.

Gledao je kako mu se priblizava, ustvari fokusirao je samo njene sise, velike, cvrste, oble, zarobljene u ono malo tankog materijala s bradavicama k’o malinama… Osjetio je kako mu se slina pretace preko donje usnice, brze bolje srkne i pozeli [I]im [/I]dobro jutro. Podigne glavu i shvati da susjedu nije ni pogledao u lice. Drugi put. Sad mu se zuri. Ako bude imao srece zena mu je jos u kupatilu, onako u kombinezonu, nagnuta nad umivaonikom…

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°

Osjetivsi toplinu sunca na licu, Sara je na tren zaboravila sinocnji telefonski razgovor, suze, bol, ispijenu flasu vina. Zaboravila je obuci i grudnjak, bradavice ukrucene od svjezeg zraka prijetile su probiti tanki materijal. Ne, nece ici natrag, nek sve ide k vragu, nek sve spone popucaju, nek bol nestane, dan je divan, sve je poziva na zivot, sunce ju grije… nedostajat ce joj njegove ruke, miris njegove koze, toplina njegovog tijela…

Smjeskom potjera suze i bol, udahne duboko, odzdravi brasnjavom susjedu i zagrli proljetno jutro.