Jučer, cijeli dan (sad već prekjučer), sve radio i TV stanice na njemačkom govornom području bombardirale su pučanstvo najavom o ekskluzivnom interviewu na ORF2 s Nataschom Kampusch.

Nije mi uspjelo ni 10 minuta sjediti pred ekranom i gledati to lijepo djevojačko lice koje hrabro gleda u kamere i priča o osam godina zatočeništva. Nisam tip koji može podnijeti takve ispovijesti, naročito ako su radjene za javnost. Osjećam se kao da sam u jatu piranha i čekam žrtvu da je ogolim do kosti.

Poželjela sam Nataschi sve najbolje i ugasila TV.

Zato mi je jad i muka David a «Big Dave» Sandersona privukla pažnju dok sam jutros čitala vijesti na N24. Big Dave se oženio. Big Davevova mlada ima tople okrugle oči, 4 dlakave noge, odaziva se na ime Mickey i ustvari je pas.

Cijeli skurilni spektakl počeo je ustvari kao zezanje, da bi na kraju dosegao neočekivane razmjere. Naime Sanderson nije bio usamljen u svojoj ideji i namjeri, još sedam očajnika je pred oltar izvelo svoje kućne ljubimce: tri psa, dvije mačke, jedna tarantula i jedna kornjača su ušli u svetu vezu sa svojim dobročiniteljima. Sa sodomijom to nema nikakve veze, tvrdi Big Dave, a Fionnuala Fox, friško “udana” za svog Chihuahu Chachi, dodaje: “Ovo je moja jedina šansa, vjenčati se.” Tako je absurd događaja bacio svjetlo na sve veći problem Amera: usamljenost.

Da li ribe u rijeci Potomac (Washington) imaju sličan problem ne znam, kao što je i nepoznat razlog zašto ih je sve više interseksualnih. Ne metro, nego inter. Stara dobra riječ, hermafrodit, nije više u modi, nadjena je nova, ali ne i razlog zašto ribe mutiraju. Stvarno? Nikome očito ne pada na pamet ideja o zagađenosti okoline, vode, zraka, hemisfere.

Kad smo već kod spolova, Japan je napokon dobio nasljednika krune. Nevjerovatno kako malo treba jednom narodu pa da opet bude sretan i zadovoljan. Cijela politička klika je odahnula, ne moraju se mijenjati stoljetni zakoni, japanska carska kuća ostaje i dalje ono što je stoljećima bila. Mračna, tajnovita tvorevina opasana zidom nerazumljivih zakona. Lasciate ogne speranza, voi ch’intrate…

Slični natpis bi ovih dana mogli postavljati i mnogi “Imbissi”, restorani i mesnice širom Njemačke. Skandal oko pokvarenog mesa dosegao je završnicu. “Dönner mafiozo”, kako su od “milja” nazvali 74-godišnjeg poduzetnika koji je godinama i u tonama rasturao pokvareno meso, je prilično neoriginalno izmakao sporo-stižućoj pravdi. Našli su ga kako visi u vlastitom podrumu poput kakve svinjske polovice. I naravno, zaboravio je isključiti grijanje, tako da je i mirisom podsjetio na svoj izvor prihoda.

Još jedan smradonja (da prostite na izrazu) je priznao da baš nije nevin ko janje. Hijena bi mu bila bliža po opisu. Materazzi je napokon priznao kako je uvrijedio Zidana. Kad mu je ovaj velikodušno ponudio svoj dres (nakon što se Materazzi objesio o njega ko prava plačipi…), odbio je ponudu izjavivši da bi on radije njegovu sestru. Gle ti talijanskog oštrokurčića (i opet se ja ispričavam, al´ mi jezik danas nešto leti), kako je jak na riječima. Zidanu moje čestitke i zamjerka što glavu nije usmjerio par cm više.

Na bliskom istoku ništa novo. Samo se propaganda tu i tamo mijenja. Ili smjer ispucanih raketa.

Ah da, za tri dana je 11/9. To kažem u slučaju da su vam promakli naslovi u novinama ili na web portalima. Prije pet godina par fanatika uništilo je živote od oko 3000 ljudi. Užasna tragedija jer radi se o nevinim ljudima. Akcija je, razumljivo, nazvana terorističkom i osuđena od cjelokupne javnosti.

Na isti dan, prije 62 godine (1944) američka avijacija izbrisala je postojanje grada Darmstadta. Poginulo je 12 300 ljudi, 70 000 ih je ostalo bez krova nad glavom. Akcija je proglašena uspješnom i do danas stoji u analima američke ratne povijesti kao pobjeda nad fašizmom.

Kao što rekoh, u svijetu ništa novo…

Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar na post. Ping je trenutno isključen.