Bellissima Luxury Pizza vs Kentucky Fried Chicken
Svaštara, Kolumne, Iz svijeta, Gastronomija | anno domini 2007
Ako ste kojim slučajem od onih sretnika što češće posjećuju New York, posjedujete avanturistički duh, gladni ste, doslovno, novih podražaja, a novčanik ni ne posjedujete jer plaćate zlatnom karticom, onda su vam otvorena sva restoranska vrata tog grada.
“Bellissima Luxury Pizza“, nadjevena kavijarom, friškim jastogom, Wasabi pastom i još po kojom delicijom, je “ono nešto” što je ovom društvu oduvijek nedostajalo, tvrdi Nino Selimaj, ponosni vlasnik Nino´s Bellissima pizzerije, a sudeći po prezimenu nema razloga da mu ne vjerujemo, pravi Talijan poput njega, rođen nekih par tisuća km jugoistočno od Sicilije, valjda zna što govori. Naravno da se na licu mjesta našao i “stalni gost” čija je fizička sličnost s vlasnikom puka slučajnost, a koji na sva usta hvali nadnaravni osjećaj dok mu u ustima pucketa ikra beluga jesetre. Saznanje da je ta vrsta ribe u izumiranju, samo još više pojačava doživljaj, tko zna, možda će baš netko od vas, gore navedenih sretnika, izvući bingo i pojesti zadnja jesetrina jaja, navući pažnju medija, bijes zaštitara životinja, interes Hollywooda…i dok si rek´o podrig, glumi vas Tom Hanks, a vi upisujete zahvalnice u novoizdanoj autobiografiji “Od posljednje jesetre do žgaravice” fanatičnim obožavateljima što stoje u beskrajnom redu negdje na 5. Aveniji.
Da Nino The Pizzaiolo ne čita novine a internet vjerojatno smatra veganskim sendvićem, dokazuje nam nazivajući svoju pizzu od 1000 $ najskupljom na svijetu. E, nije Nino, nije najskuplja, prije par mjeseci, Domenico Crolla, paz´ sad, škotski kuhar (neš´ ti škotskog imena), u čast novog Bond filma, kreirao je “Pizza Royale 007″. E, Domenico, ljubi ga škotska majka u pametno MacČelo, prije nego će balugina jaja prostrijeti po svojoj pizzi, potopio je ta ista, osjećajno i s puno poštovanja u najskuplji šampanjac, vjerojatno u Krugov Clos Du Mesnil (750 $) , a i jastog je najprije plivao u najboljem konjaku, pretpostavljam Louis XIII de Rémy Martin (flaša samo 15.000 $), da bi ga zatim prekrio jestivim listićima 24karatnog zlata, valjda da se ne prehladi. Škotski losos, takodjer sve rjedji stanovnik morskih dubina, isto nije izostao, a našlo se tu i u boktepitajučemu mariniranih medaljončića od divljači i da bi sve ličilo na pizzu, nabacila se i koja feta najskupljeg pršuta di Parma. Cijena pizze, prava sitnica, oko 3000 EUR.
Osim u cijeni, razlika izmedju ove dvije pizze jest u tome što je Domenico svoju dao na aukciju preko Ebaya, a lova ide u korist Fred Hollows Foudation, udruzi koja financira operacije slijepih u siromašnim zemljama, dok Lepi Nino udara markentiški provjereno po najosjetljivijoj žici super bogate dekadencije i nada se dobitku od kojeg će eventualno moći odvojiti koji dolar i poslati ga u svoj rodni kraj, tamo, par tisuća km jugoistočno od Sicilije, baš onima koji sanjaju o jednoj pizzi nadjevenoj njegovom klijentelom.
Vratimo se mi onim sretnicima s početka posta, koji će nakon Pizze Bellissime poželjeti nešto slatko i na nivou. Nema frke, Japanci imaju za tu priliku voćni kolač optočen s 223 dijamanta po cijeni od nekih 1. 65 MIO $. Jedina zamjerka, u uputstvu za upotrebu izričito je naglašeno da se dijamati ne jedu. Nije fora, ako već plaćaš milijun i po, znači da si u stanju kupiti i novi crijevni sustav, gdje je onda fun ako ne smiješ jesti dijamante? Da nam naš sretnik ne bi previše patio zbog nedostatka dijamanta u krvi, Poljaci imaju za tu priliku, pogadjate, vodku. Eh, al´to je nije samo vodka, to je Diako Vodka, dobivena filtracijom kroz stotine jednokaratnih dijamanata, a flaširana s kristalima.
Cijeli objed dao bi se zaokružiti s najskupljim sladoledom koga nudi Serendipity, omiljeno mjesto nevijorških gurmana. Sam vrag me tjerao da čitam sastojke, slina mi je nezadrživo potekla, a voljenom lapićutopiću zaprijetila smrt utapljanjem. Ništa mi ne može ubrzati rad srca kao pogled na kuglice sladoleda. Možda jedino pogled na sandalice iz nove Ferreove kolekcije. Ali sad pričamo o jelu, na cipelama bih vjerojatno doktorirala.
Opis dodajem u originalu jer sam nakon druge rečenice odustala od prijevoda. Ne zato jer ne umijem, već zato što još uvijek postim, a ovakvi mazohistički izleti slamaju volju i od najtvrđeg čelika. Evo pa uživajte (a ja ću radije bacit oko na cipele):
“Made with 5 scoops of the richest Tahitian vanilla bean ice cream infused with Madagascar vanilla and covered in 23K edible gold leaf, the sundae is drizzled with the world’s most expensive chocolate, Amedei Porceleana, and covered with chunks of rare Chuao chocolate, which is from cocoa beans harvested by the Caribbean Sea on Venezuela’s coast. The masterpiece is suffused with exotic candied fruits from Paris, gold dragets, truffles and Marzipan Cherries. It is topped with a tiny glass bowl of Grand Passion Caviar, an exclusive dessert caviar, made of salt-free American Golden caviar, known for its sparkling golden color. It’s sweetened and infused with fresh passion fruit, orange and Armagnac. The sundae is served in a baccarat Harcourt crystal goblet with an 18K gold spoon to partake in the indulgenceserved with a petite mother of pearl spoon and topped with a gilded sugar flower by Ron Ben-Israel.”
Da ne bi mislili kako je New York grad koji voli samo proždrljive uništavače rijetkih životinjskih vrsta, ovdje možete pogledati film u kojem se jasno vidi kako život izmedju čovjeka i životinje može biti izuzetno jednostavan. Pod sloganom
“The Taste you love!”, američki lanac grilanih pilića Kentucky Fried Chicken primjer je koji zaslužuje ući u sve udžbenike o fast foodu. I zaista ne razumijem one iz filma koji puni zgražanja kritiziraju način na koji se štakori hrane. Kao fol, jedu ostatke i to s poda. Kao fuj. Kao oni su bolji, jer jedu s tanjura. A prije nego je to što jedu došlo na tanjur, izgledalo je ovako.
I sad bi tanjur trebao biti taj po kojem će se razlikovati oni koji jedu smeće od onih koji jedu smeće. Neš´ ti bolje vjerodostojnosti od one plastičnog tanjura.




19.03.2007. u 17:18
E što bi oni dali za “sklblz luxury pizzu”
Al’ pojma nemaju što valja. Kad sam ovo čuo smanjit ću moje posjete New Yorku.
Usput budi rečeno, ja svoju zlatnu karticu nikada ne trošim na te gluposti. Obično je speglam na ćevape kod Rubelja. Pa podrignem
19.03.2007. u 19:16
Uopće … nemam riječi? Ja? Znaš kaj nemam nakon ovog? Apetita. Suhi pereci su mi na repertoaru ovaj tjedan. I to iz vlastite pećnice - sigurno je sigurno.
Ovo za piceke: vodili su nas kao klince u klaonicu, da vidimo ’socijalizam s ljudskim licem’. Napredak, tehnologiju, suvremenost. Dugo nisam jela piceke. Oni koje sam ja vidjela na farmama tog ‘preduzeća’ ne izgledaju baš tako izmrcvareno - ali ovo s klaonicom je previše. Ljudi tamo rade i ne primjećuju ništa. Sretni su što rade da bi mogli - jesti.
Dekadencija lijepo izgleda. Skrivanje izopačenosti iza estetike.
20.03.2007. u 0:55
A jadan li je ovaj ljudski rod.
20.03.2007. u 10:18
Od svih slika, najslađe mi izgledaju…sandale
))
20.03.2007. u 10:50
Svatko ima svoje zadovoljstvo. Amerima je zadovoljstvo jesti splačine, a onda ih uspješno prodati “ostatku svijeta”. A “ostatak”, koji je odrastao na blitvi, janjetini, svježoj ribi i dobrom vinu, objeručke zagrli splačinu, jer splačina je iz Amerike. Kud smo to krenuli?
Svi se oni mogu sakriti iz papica moje drage
20.03.2007. u 13:27
Kakav si ti samo posao ovde uradila?! Doktorat, bogati, više si se potrudila oko ovog posta nego što pripravnik za naučnog radnika (poznatiji kod nas kao magistar i često viđen kao dopunsko objašnjenje uz neka imena) uradi da odbrani svoj rad.
Ponuda je raznovrsna, ali nešto nisam pri apetitu. Baš mislim kako ovaj moj kelj sa ćuftama nema svoju cenu.
20.03.2007. u 19:11
@sklblz, nema ljepše nego podrignuti nakon ćevapa s puno luka
@MasterMind, pred previše stvari zatvaramo oči i ne želimo ih vidjeti. Ali te stvari nam se vraćaju u obliku raznoraznih boleština, alergija i sl.
I suhi perec (još ako je s toplim mlijekom) je prava delicija koju će želudac sigurno srdačnije pozdraviti nego onakvog piceka…
@Ruby, a tek oni oko nas?
@Trilličice moja, kako bi bilo lijepo ići tamo u kupovinu,
@bloso, posljednja rečenica je prava poezija
@Tatjana, to ti je prokletstvo djevice koje nosim: sve što napišem volim potkrijepiti primjerima
Kelj s ćuftama, kažeš? Joj, dovde ih mirišim…
20.03.2007. u 19:19
Ma, dobri su ćevapi, ali je “sklblz luxury pizza” još bolja
21.03.2007. u 5:31
ja vec tri dana iz inata ne kuham! a mogla bi izgleda restat i jest. Brzzz sva se najezila.
ma idi studena!!……. smrzla me ova piletina!
21.03.2007. u 6:01
Prestrasno, ovo mi izgleda kao sumrak uma. Zbilja se osjecam povlastenom sto imam luksuz da mogu kuhati sama od sastojaka koje dobro pregledam prije nego li kupim - iako … tesko je znati zapravo sto jedemo danas. Oni jadnici koji su prisiljeni rucavati po jeftinim restoranima su doista izlozeni gadostima svake vrste( a upitno je i koliko su oni skuplji restorani ok - jednom sam nenajavljeno dosla u vjestacenje jednog osjeckog … nije bitno kojeg finog mjesta - i vjerovali ili ne, u kuhinji i pored korektno projektiranog niza nisu imali fizicki odvojenu necistu pripremu od ciste pripreme i nisu imali poseban panj za ribu - i ne mogu reci da nije bilo cisto, ali znakovito je da se proces pripremanja hrane ne odvija kako je propisano - to doduse nije bio problem za mene, nego prijavak za sanitarnog inspektora, ali…)Bilo kako bilo, sa sjetom se sjecam onih vremena kad sam bila dijete i pilici u mesnici nisu bili plavi i rahiticni, a zadnje takvo pile sam dobila od moje ex svekrve prije petnaestak godina-njeni pilci su jeli kukuruz uzgojen negdje u eko selu kod Pozege i trcali po cistoj nasickoj travi - juhica od takvog pileta je bila zlatno zuta i cijela kuca je mirisala… NJENO povrce nije izgledalo kao sa slike, ali je imalo drukciji okus jer ga nikad nije “spricala”!Takvo sto se ne moze naci na trznici niti novcem platiti. A sto se tice primitivisticke obijesti s pocetka posta - dekadencija starog Rima je bila djecji vrtic u usporedbi sa jet set idiotizmom i onim sto se danas dogada. Meni bi bilo neugodno da me itko vidi za stolom gore nabrojanih mjesta - tolika vulgarnost mi je odvratna.
21.03.2007. u 19:05
@sklblz, moram ti vjerovati na riječ
@kamara, bolje smrznut nego živ očerupan
@tyche, slažem se, nazvala bih to privilegijom, ali mnogi, koji takodjer mogu uživati u toj privilegiji, radije zalaze u fast food restorane ili kupuju jeftino meso u posluzi. Interesantno je koliko malo obraćamo pažnju na ono što jedemo iako je hrana od životne važnosti, a s druge strane, prema stvarima kao modna odjeća, tehničke stvari- TV, mob, DVD i sl., gradimo gotovo kult odnos.
Izmutirali smo se da ne može gore…ili može? Mi smo uvijek spremni sami sebe iznenaditi.
21.03.2007. u 20:49
Onda mi vjeruj na riječ da ću ti ispeći jednu
22.03.2007. u 12:42
Odličan i predobro složen post.:)
22.03.2007. u 15:00
Oni što su se malo poigrali s kokama podsjetili me na one što su se malo poigrali u iračkim (i inim) zatvorima. Isti mentalni sklop!
Al koji šit: Pamelica kao uzor! Sad ću se opet skinit s mesa i s ribe i svega…
23.03.2007. u 12:27
@sklblz, drugo mi ne preostaje
@MO, jesi ti meni živa?
@Draga Murtila, podsjetila si me da moram skočiti do coolinarike, ali pošto sam u dubokom postu, nema ni recepata
što se tiče Pamelice, uspjelo joj je dokazati da silikon ne služi samo da bi muški slinili, već da može privući pažnju i za važnije stvari