Subotom i nedjeljom sam obično vani, u gradu, brdima, na jezeru, ali nikako doma za kompom. Pola veljače šetala sam se u kratkim rukavima, tu ispod Bavarskih Alpa, nadajući se da će vrijeme ostati i dalje tako milostivo.

Nada me još uvijek ne napušta iako već tjedan dana obilato kiši i neminovno mi priziva Prevertove stihove već na samom početku dana: “Sjećaš se Barbara kako je kišilo…”

Ma sjećam se ja kiše, ali se ne sjećam travanjskih oluja u ožujku, koje već danima haraju  ovim prostorima. Kao da sam zalutala u neku vrstu meteorološke lazanje, red sunca, red vjetra, red pljuska, red oblaka, red sunca, red gráda, red grmljavine, red vjetra…šareno i mokro i po celzijevoj lojtrici gor´ pa dol´.

Ne volim izlaziti po ovakvom vremenu, naročito ne s poznanicima jer se cijelokupna komunikacija svodi na komentiranje vremenskih prilika, koje su same po sebi killer dobrog raspoloženja, a kad vam netko uz tu kišu još satima pili isto ono što i sami vidite i kao pokvarena ploča ponavlja isto ono što i sami mislite, doživljaj je potpun. I vikend nepovratno uništen.

Ako se i izvučem iz simultanog navodjenja na loše raspoloženje, dolaskom doma trip ne završava, već ga nastavlja ona grintavica aka ja u čangrizavom obliku, kvocajući o tome kako sve više onih koje poznajem postaju pravi majstori u  prizivanju lošeg raspoloženja u kojem onda sve više i više vidljivo mazohistički uživaju  tematski se šireći prema globalnoj apokalipsi.

Prosvjetljenje da im postajem sljedbenica dolazi u najdražem mi (ob)liku i onog trena kad me pusti da ga pobjedim u jumbu. Nema tih oblaka koji će zasjeniti njegov smijeh. Zato ostajemo doma.

Blogariat ponovo prima  blogove u svoje redove, a sviđa mi se što sam pročitala ime Jezičnog savjetnika. Malo manje mi se sviđa broj bodova koji do sad ima, pa vas pozivam, dragi moji, da kliknete OVDJE i svojim glasom podržite njegovu nominaciju.

Iako mi teško pada, držat ću se  one “o ukusima se ne raspravlja” (kad je riječ o ponekom tamo nominiranom), ali moram reći bar ovo: ne poznajem blogera jezičnog savjetnika, ali se divim  upornosti  kojom vodi blog i nesebičnosti kojom objašnjava hrvatski pravopis. Takav blog bi trebao biti izvan svake konkurencije, jer SVI mi koji pišemo imamo itekakve koristi od njega. Naročito većina novonominiranih.

Da skratim, glasati OVDJE!

And now for something completely different

Red Hot Chili Peppers dolaze u Muenchen 29.06. Moj zadnji posjet koncertu bio je (pričam o ovim megalomanskim) jako davno, onom Pink Floyda, kad sam bila prilično razočarana onim što sam čula jer se i nije imalo što čuti pošto se sve svodilo na veliko kino sa istjuniranim svjetlosnim efektima, tako da sam s vremena na vrijeme morala pogledati ulaznicu ne bih li se uvjerila da nije greška i da sam  na koncertu Pink Floyda, a ne na nekom hiper-ultra-spejsig-križanju željezničkih tračnica s NASA svjetlosnim signalima.

Da li bi se isplatilo poći i pogledati Pepperse?

Mislim da bi i to iz više razloga: oni još ne spadaju u onu gerijatrijsku grupu muzičkog daveža koji nikako da se trgne iz LSDovskog tripa započetog tamo neke u prošlom stoljeću. Imam nešto protiv samozvanih bogova, naročito kad prodaju muda za bubrege. Svatko ima svoje vrijeme, zato više volim da mi Jagger ostane u sjećanju kao vižljasti sex simbol svih androgenih duša, nego kao vreća kostiju s crnom rupom posred sharpei face.

Drugi plus je taj što nikako da se cijepim protiv karizmatičnog seksipila Anthonya Kiedisa (koji je naravno puno slabiji od onog što ga moj dragi posjeduje, khm ), a  njegova suptilna lirika prožeta prepoznatljivim chili akordima otvara mi nove dimenzije rock´en rollskih orgazmičkih doživljaja. Preduvjet je naravno da mi uspije odlijepiti pogled od najčešće golog torza, čijim napetim mišićima struji nezadrživa animalna snaga…(koja je, naravno, puno slabija od one mog dragog…).

Treći razlog: možda mi se posreći (iako su trenutno svi clean, bar tako kažu), da ulete na pozornicu obučeni u tenis soknu. Ne, nije greška, da, stvarno je jednina, a oni koji znaju RHCP, znaju i o čemu pričam.

 

Uživajte u vikendu!
  

« Just another day of
Popularna oružja u borbi protiv neistomišljenika »



Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar na post. Ping je trenutno isključen.