Ona: mlada,nasmijana, atraktivna plavuša, proporcionalnih oblina, milog pogleda i ubitačne desnice.
On: showmaster s patološkim ego problemom i smješkom posudjenog konjskog zubala, 88 kila masnog, želatinskog tkiva  s lajavom jezičinom svevideće svekrve, dvonožni cirkuski konj upregnut u napoleonski kompleks nezamjenjive svevažnosti.
Mjesto: 30.03.2007 u sportskoj areni u Kölnu, pred 20.000, poštenog batinanja gladnih i razbijenih konjskih zubiju željnih, promatrača.
Razlog: Anno domini  2001, godina razbijenog nosa i muškog praponosa. Šest dugih godina morao je skupljati krhotine svog vlastitog odraza i jesti iz lonca osobnog poraza. Šest predugih godina, moljakao je za revanš slineći poput mazohističke latex lutke, nudeći svoje žlabrasto tijelo kao ekskluzivnu boksačku vreću.  Zijevajući od dosade, ona je napokon pristala, uz obećanje da ovaj put tortura neće biti kratka i bolna, nego duga i nezaboravno bolna.

Za one koji nisu upoznati s njemačkom entertainment scenom, kratko objašnjenje:
Ona: Regina Halmich, najuspješnija žena bokser svijeta, s 52 profi borbe, od 1995 svjetska prvakinja s preko 40 uspješnih mečeva za obranu titule.
On: Stefan Raab, moderator “TV-Total” showa, emisije plitkog humora i nasukanog gledateljstva, inicijator besmislenih sportskih natjecanja only for creme del´a creme njemačke “komm ich jetzt ins fernsehen” scene, sljedbenik “sam-svoj-fan-najbolji-fan” filozofije, štreberski posvojitelj tudjih ideja, dežurni karijerist na uštrb nemoćnih…i obična sitna duša debelo rasklimanog ega zbog razbijenog nosa kojeg mu je priuštila gore spomenuta prije nekih 6 godina.

Pod motom “Die Rückkehr der Killerplauze” (Povratak Killer brbljavca - slobodan prijevod aut.), odlučio je spasiti što se spasiti da, pa i pod cijenu da nokautira ženu, 30 kila lakšu i 30 cm nižu.
Majstor samoinsceniranja uvezao se u arenu na tenku u maniri Ramba, s irokez frizurom Travisa Bicklea iz “Taxi Drivera”, s jednom jedinom željom: ostvariti Rocky-dream, svejedno iz kojeg nastavka.

Meč napokon počinje, a Regina sigurnošću profi svjetske prvakinje počne smještati udarce i tranžirati salo na modre molekularne bubotine. Nisam imala srca zakinuti vas za neki od ovih predivnih prizora, pa stavljam sve highlight fotke.
A ovdje možete pogledati meč, 6 rundi a 2 minute, svaka sekunda je čisto zadovoljstvo.

Još na nogama (Regina mu je obećala da ga neće nokautirati, nego samo 6 rundi mlatiti), glave crvene što od pravih, što od duševnih šamara, pod kišom zlatnih konfeta, grleći svoj razlog neprospavanih noći (prošlih i nadolazećih), Štefan Raab pokušava ne vidjeti činjenicu da se Regina nije pravo ni oznojila a kamoli uspuhala, i molećivo -djetinje traži  uporište za utjehu kojom će se liječiti do kraja ovog i onog života: “Priznaj da sam te nekoliko puta dobro dohvatio, te udarce nećeš tako brzo zaboraviti, ke Regina???”

A Regina, kako joj  ime i nalaže, smješka mu se gotovo materinski i ostavlja mu, kraljevski velikodušno, to zadnje utočište samoobmane.