Pola vikenda sam provela lijececi upalu sinusa, a u drugoj polovici sam ih izlozila ponovoj upali. Nakon sto me pokusao uvjeriti da ne izlazim samo zato jer su se pojavile 2-3 zrake izmedju dva pljuska, dragi G je odustao primjetivsi sijevanje iz oka moga tamnoga (to mi odlicno uspijeva).

I kao ja izasla u setnju a svako malo zavrsim u trgovini, jer kisa ne prestaje. I onda, naravno kad to najmanje zelim, sretnem poznanicu koju nisam stoljecima vidjela. Da bar. Puste zelje. OK, onako reda radi pitam ju kako je, kako tip (nikako da mu se sjetim imena) i tu sam ocito sebi za taj dan potpisala robijanje pod salvom zalopojki.

Ne obaziruci se na moje izgovore kojima sam pokusavala dati smrtno ozbiljnu notu, odvukla me u obliznji kafic. Tupo sam gledala u svoj caj od mente i groznicavo razmisljala o raznim strategijama bijega.

Za to vrijeme placljivi glas poznanice punio je moje usi raznoraznim podacima od zivotne vrijednosti.

Ne zna sto da radi. Cini joj se da ju decko vise ne voli. Mozda ju i vara. Dobro, zdebljala se par kila preko zime, ali do ljeta ce ona to skinut. Pa zar je moguce da je zbog toga vise ne voli? Zar je tako povrsan? U te dvije godine sto su skupa nastojala je da sve, ali bas sve cine zajedno. Zbog njega je cak i bicikal kupila. Posjecivali su zajedno kafice, isli u kino, na plesnjak, bauljala je po brdima, plivala po svim bazenima! Pa sto jos mora uciniti da bi mu dokazala koliko ga voli?

Onda se dosjetila da ga jedno vecer doceka onako, u erotskom rublju sa super vecerom (slucajno znam da zna napraviti samo «nudelsalat»), prigusenim svjetlom i sexi muzikom. I on udje i ona pusti muziku i on drekne neka ugasi tog pedera inace ce CD player letit kroz prozor. A ona stoji nasred sobe u cipkastim gacicama i pretijesnim grudnjakom u kojem joj cice izgledaju kao po sredini stisnute krofne (sigurno vam je jasno da sam ovaj detalj izmislila) i optuzi ga da ju vara. On ju blijedo pogleda, okrene se i ode. Od tad se ne javlja.

Stanka.

Znam, ceka da pitam kad je to bilo, ja strateski pusem u svoju salicu i srkucem caj.

Prije tri dana. Sto da radi. Sto ja mislim o svemu tome. Osjecam kako mi dim njene cigarete ulazi u nosnice i siluje moje bolesne sinuse. Odjednom mi zasuze oci, ja vadim maramicu i brisem suze. Ona me zapanjeno gleda, pa nije me htjela tako razalostiti. Na tren pomislim da prihvatim igru i u ocajnickom placu teatralno izletim kroz vrata. Ipak se nekako suzdrzavam, Talijan, vlasnik kafica me pozna i vjerovatno bi me stigao i pozvao hitnu pomoc.

Priznala sam joj da su suze posljedice upale i dima od cigarete. I da mi je bas zao sto ne mogu nastaviti razgovor, ali primjecuje i sama da mi je sve gore. I uopce nisam izmisljala, dovoljno je bilo pogledati moje crvene oci i suze sto su se slijevale niz lice.

Prije nego sam se oprostila, upitala sam ju koji je to peder pjevao.

James Blunt, you’re beautiful… da sam ja bila na njegovom mjestu ne bi letio samo CD player nego i ona.

Vec mjesecima patim zbog te pjesme. Ako bih ju cula pratila me cijeli dan svirajuci u mojoj glavi. Svasta bih probala ne bi li ju istjerala iz muzickih vijuga mojih senzibilnih sivih stanica: pjevala cak i djecje pjesmice, glasno, preglasno, najglasnije. Pustala 110 decibela direktno u usi s mp3 playera i to onaj najgori tehno sto postoji. Cak sam nam zabranila budjenje radiom otkako me jedno jutro taj unjkavi, patnicki, neprirodno razvodnjen glas probudio: «you’re sooooooo bljutifuuuuuuullllll!!!!!» kad sam doma ne rastajem se od daljinskog kako bih ga sasjekla dok je jos na «you…». I napokon, sve se rjedje cuo. Lagano sam se opustala i pocela ponovo uzivati u slusanju radija.

A onda jedno jutro do uha mi dopre poznato umiruce stenjanje s nesto izmjenjenim tekstom ali slicnim pocetkom:»Bljutifuuuul dooown……»

Djizuz…

Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar, ili pratitit post s Vašeg website-a.