Prigodna čestitka za Valentinovo a´la Putin
Svaštara, Iz svijeta | anno domini 2007
Prošli vikend München je bio najsigurniji grad na svijetu. Taj osjećaj je neopisiv, ne samo zbog snažnog emocionalnog doživljaja, već i zbog činjenice da bih potrošila prilično vremena opisujući koliko puta su me (što dvonožni, što četveronožni), organi sigurnosti zaustavljali, prekapali mi auto, košaru s grincajgom, a o pitanjima kuda, zašto i kako to baš sad, da ne govorim.
Nemo´š a ne biti ponosan zbog tolike pažnje, volens-nolens nadješ se u filmu u kojem ti dodijele glavnu ulogu, tebi, malom čovjeku, kojeg ni prodavačica kruha i nakon nekoliko godina još uvijek ne prepoznaje, pa sad rasteš, rasteš, nebesa su ti tijesna…
Zato mi nije bio stran Putinov šeretski osmjeh kad je, gledajući Gatesa, rafalno sipao zamjerke na račun američke vanjske politike i pritom, ne trepćući, izgovarao riječi poput “kršenje ljudskih prava”, “nametnuta državna uprava”, “nepotrebne civilne žrtve”, “nepotrebno nasilje”; a i rečenice :“Zašto je neophodno za svaku sitnicu pucati i bacati bombe?” i “Jednostrane, nelegitimne akcije nisu rješenje, već izvor novih tragedija i napetosti.” ostavljaju prisutnima na izbor da radnju smjeste na različita mjesta, kako u Iraku, tako i u Čečeniji.
Za vrijeme svog premijernog govora Putin je vidno rastao, a kritika se proširila na postavljanje NATOvih obrambenih, raketnih i inih postrojenja tik uz rusku granicu. Američka teorija o obrani od iranskih raketa je uvreda njegovoj inteligenciji. Tim više je obrazloženje, zašto Irance opskrbljuju fla-raketama, čista logika: “Te rakete su neka vrsta utjehe da se Iranci ne osjećaju usamljenima i od svih napuštenima.”
Vidno se dosadjujući spomenuo je kako mu jedino Europljani postavljaju pitanja o uskraćenoj slobodi tiska i ubojstvima novinara. Smiješno, zar ne, kad “…u Iraku ubijaju novinare kao muhe.”
Nije tajna da je ovaj govor tempiran u pravo vrijeme: Putin upravo pohodi arapske zemlje, gdje osvježava stara prijateljstva. Obostrana simpatija je još više učvršćena Putinovom osudom preslobodnog zapadnjačkog tiska u svezi Muhamedovih karikatura, a pomogla je i izjava na TV-al Džazira gdje optužuje Amere da su potamanili više Iračana nego Saddam.
Poruka je jasna: gotovo je s monopolističkim gazdovanjem svjetskim sokacima, Rusija is back!
Prigodna čestitka za Valentinovo a´la Branson
Richard Branson, britanski selfmade milijarder, ponudio je nagradu od 25 milijuna $ onome tko smisli kako atmosferu osloboditi od CO2.
I još jedna pride: slijedećih 10 godina cjelokupna zarada njegove zrakoplovne firme “Virgin Atlantic” i željezničke firme “Virgin Train” bit će uložena u zaštitu klime, što iznosi oko 3 milijarde $. U skladu s tim idejama osnovao je i novu firmu “Virgin Fuels” koja bi trebala u slijedećih 3 godine investirati oko 400 mio $ u zelene energetske projekte.
“Posao mora činiti zadovoljstvo” je moto čovjeka koji je svoj prvi milion zaradio na ploči Mike Oldifielda “Tubular Bells”. Danas “Virgin” prodaje rock muziku, vjenčanice, motore, letove, putovanja, mobitele… i ulijeva nadu da postoje ljudi koji su spremni zaradjeni novac uložiti za sveopće dobro.
Prigodna čestitka za Valentinovo a´la anđeo čuvar
Kako je lijepo i korisno biti voljen od svog vlastitog andjela čuvara dokazuje ovaj video zapis padobranca Michaela Holmesa koji je preživio slobodni pad s više od 3 km visine.

Prigodna čestitka za Valentinovo a´la Studena
Riječi koje gode uhu ponekad nanesu više štete nego koristi, a to će shvatiti onaj tko je naučio biti iskren prema samom sebi.
Ostalima želim od srca potporu svih svetaca, jer za samog Valentina to je previše posla.




14.02.2007. u 12:35
Prije o-ho-ho godina sam od usta otkidao da si kupim “Tubular Bells”. Sad imam škripavu ploču i loš gramofon, a Branson je moje novčiće izmultiplicirao. ‘Ko mi je kriv kad on zna, a ja ne znam
14.02.2007. u 12:38
lipo. ovo na kraju.
14.02.2007. u 14:49
Vratila si mi nadu da Valentine’s day može biti smislen. Još ću si priuštiti nadu da će posljednje dvije rečenice čestitke biti doista shvaćene. Zlata vrijede.
14.02.2007. u 15:16
Koliko je ovo drugačija čestitka, odnosno čestitke od onih na koje sam navikla…
)
Da je ovakvih više još bi i zavoljela to Valentinovo
14.02.2007. u 17:02
Biti drugačiji. Biti svoj. I ovaj post je to potvrdio
Jedino Putin nije drugačiji. Očito se zaljubio. U Busha
15.02.2007. u 1:53
Mah, razlog više da odustanem od aktivnog praćenja politike…
15.02.2007. u 2:34
Ježim se od Putinovog “šeretskog smiješka”. On i Đuro Šikara su dva lica jednog te istog novčića i kako god ih okreneš dobiješ stanje u Iraku,Čečeniji i nuklearni oblak u vlastitom dvorištu.
Nažalost tako je to u današnjem sustavu vrijednosti kad riječ ljubav devalvira u kulminaciji investicijsko/potrošačke groznice a osjećaji postaju neka vrsta emotivnog kiča. Dobro si to napisala na kraju svoga posta draga moja studena, da je za svetog Valentina na ovoj planeti previše posla.;)
Srećom da još postoje ljudi poput Bransona koji ulijevaju nadu. Nedavno sam čitala o još jednom milijarderu (ne mogu mu se sjetiti imena) koji je osnovao banku za pohranu matičnih stanica novorođenčadi na neodređeno vrijeme, uz jednokratan polog od dvije milje eura za tekuće održavanje sistema.Još mi nisu jasni njegovi motivi. Čovjek se pravda da ne radi to zbog profita a mene i dalje muči skepsa. Ne vjerujem više u ljude,niti kada rade dobra djela.
15.02.2007. u 11:31
sklblz, to bi mogao gledati i ovako: tih tvojih par novčića je temelj na kojima se grade projekti za sveopće dobro. Jel´ osjećaš razliku?
Wanda,
MasterMind, dijelimo istu nadu
Trill, ponekad se isplati potražiti smisao tamo gdje ga naizgled nema. Ili ignorirati nametnuto i vjerovati u svoje
blosiću, svaki lonac nadje poklopac, rekao bi narod
Uncomment, no comment
Draga MO, sjećam se tog članka, a isto tako moje prve pomisli koja je bila sve, samo ne pozitivna. Istina je da smo navikli sve promatrati kroz prizmu “trojanskog konja”, ali za to, na žalost, ima opravdanih razloga.
Ali ja ću, opet i opet, ponavljati moju mantru: ne gubiti nadu…ne gubiti nadu…
15.02.2007. u 18:24
uvijek te je lijepo čitati,rijetko tko zna na ovakav način prikazati stvari uklapajući se u trenutak,.ovog puta je to valentinovo i ispalo je moćno:)
15.02.2007. u 18:45
Slatko Valentinovo!
I žao mi sad prelaziti na drugu temu, ali moram prokomentirati donji post i sve vezano za njega.
Prije svega, poštujem trud i želju članica, i bez obzira na sve, drago mi je da su našle podršku jedna u drugoj. Ipak, i sama sam napravila, odnosno sam krenula napraviti jak preokret u prehrani i to isljučivo zbog vlastitog zadovoljstva i zdravlja. Malo sam gledala što pišu i, još jednom kažem, poštujem to, ali moj stav o tome svemu možda najbolje pokazuje činjenica da mi nije ni palo na pamet da bih se i sama uključila… Čini mi se da to moraš proći sama, iako neisključujem mogućnost da drugima više leži da to odrade kolektivno.
16.02.2007. u 11:24
Hvala gugo
svjetioničarka, i sama sam više “individualac” po tom pitanju, ali nikako ne potcjenjujem ulogu i utjecaj grupe u takvim slučajevima. Ono što sam dovela u pitanje je držanje dijeta koje ubrzo dovode do frustracija i povratak na staro.
Ali time nisam rekla ništa novo, većina njih je toga svjesna.
16.02.2007. u 13:05
Najljepša mi je ova zadnja. Vrlo je primjenljiva. I potvrđena, više puta.
19.02.2007. u 0:06
jako lijep post. sa zakašnjenjem ti čestitam Valentinovo
19.02.2007. u 11:03
Hvala Ledena,
hvala Stroke
:)
19.02.2007. u 17:08
Daleko od očiju daleko od srca, tako kažu…a ja se eto sjetih, pa te potražim i nađem…Želim ti puno zdravlja i da nastaviš dalje u pisanju….pusa…
20.02.2007. u 21:57
Zanimljivo… a evo Ti srdačni - valentinski - voooZdrić a´la mene!
21.02.2007. u 16:54
Baš mi je drago da sam te pronašla. Sad samo malo švrljam da vidim što pišeš. Pozdravček!
21.02.2007. u 20:15
@Franc,hvala ti na lijepim željama, uzvraćam od srca
@Švabice, nadam se da je kod tebe sve OK?
@chablis, lijepo te vidjeti