…jer objavljivanje ovakvih tekstova je uvreda za pismene ljude”- glasio je otprilike moj, ne previše ljubazan, komentar ispod posta prozvanog, objavljenog na Bestseleru pod latentno-narcisoidnim pseudonimom “www-bestseler-net”.
Komentar je obrisan, striček Quintana, još jedna samozvana, novokomponirana zvijezda sumnjivog sjaja na hrvatskom blogerskom nebu, još nije  (niti ikad hoće) naučio da demokracija ne znači busanje u primatska ćosava prsa i izvikivanje pasmater parola protiv imaginarnog neprijatelja. Argumentirana kritika ili, ne daj bože, otvoreni napad na njegove spisateljske sposobnosti koje nisu izašle iz okvira osrednje nadarenog osmoškolca, pogadjaju osjetljivog Quintanu upravo tamo gdje je najtanji: u napuhani ego bez pokrića.

Ustvari, nije Quintana tema mog posta, ovakvo postpubertetsko ponašanje nije ništa novo u svijetu onih koji uz Playboy ispod jastuka čuvaju i posljednji broj Komandanta Marka, sanjajući da će im zvučna imena poput “dr. Lebowski” ili “Jesus El Diablo (sic!) Quintana” pomoći u nalaženju identiteta koji će ih uzdignuti u svijet njihovih imaginarnih junaka, onih iz stripa ili Coen-brothers filmova. Rezultat, vidljivo iz predočenog, više nalikuje karikaturi Žalosne Sove, što ni brisanje nepoželjnih komentara ne može promijeniti.

Quintana je u ovom slučaju samo povod da napokon napišem post na temu koja me već duže vrijeme proganja, a to je Bestseler ili bolje gdje je nestao Bestseler.

Za one neupućene: Bestseler je nastao prije nepune 2 godine u inspirativnom trenutku isteklom iz pivske flaše kada su ponosni pokretači Quintana i njegov nešto popularniji pajdaš Lebowski (ne, nije riječ o Johnu Torturri i Jeffu Bridgesu ) došli na ideju stvoriti mjesto na internetu gdje bi se okupili kvalitetniji blogeri. Stavljam ruku u vatru da je povod ustvari bio želja za samopromoviranjem (čitajući  Quintaninu uvodnu riječ to je jedina misao koja vam se nameće, pod uvjetom da preživite napad smijeha nakon ovog intelektualnog zaključka: “Može se dakle reći da je Bestseler baš kao i neka druga povijesna događanja počeo skicom na običnoj salveti.”).
Bilo kako bilo, osobno me radovala činjenica da će hrvatski blogerski svijet napokon doživjeti rezanje pupčane vrpce od blog.haera i tako pokazati Dariusu & Co. što je ustvari dobra pisana riječ. Nakon samo par mjeseci pokazalo se da je moje veselje bilo preuranjeno. Posjećenost je rapidno opadala, interes za projekt nestajao, a jedna dobra ideja lagano se pretvarala loser-project. Za tako brzu propast ovog “povijesnog dogadjaja” razlozi su mnogobrojni, a ja ću navesti samo par:
1. Amaterski pristup i realizacija.
Neuspjeli pokušaj prezentiranja susjeda, druga po čaši, ex, sadašnje i bivše cure, tetke iz petog koljena  i osobnih poltrona kao elitnih blogera. Može bit´ da je većina naših blogera nepismena, ali to ne podrazumijeva i da su dovoljno glupi da progutaju preporuke samozvanih “povijesnih veličina”.

2. Naš mentalitet.
Tja, ovdje se nema puno za reći. Zavist je riječ vodilja. Zbog nje, većina naših blogera ne čita ovog ili onog, a kad tome prišijemo činjenicu da je taj ili onaj u nekom “odabranom” društvu, tek onda ide na potpune ignore. Bolje gaziti nego graditi.

3. Bestselerovi blogeri
Većina odabranih su se nalazili na cool listi blog.haera, što uzrokuje i veliki broj posjetioca tj. komentara. Glupo je poricati da nam komentari nisu važni, ali upravo ti blogeri dokazuju u praksi teoriju o bolesnoj potrebi za kvantitetom koja im je, naravno na uštrb kvalitete, pružala cool lista. Jedno sam vrijeme, očarana idiotskim sadržajem komentara, pratila iste po raznim blogovima i došla do zaključka da niti komentator čita komentirani post, niti autor komentare i svi zadovoljni: komentator jer je u uvjerenju da je vidjen na cool blogu, komentirani jer  broj komentara štima.
Staro izdanje Bestselera nije imalo opciju komentara. Nema komentara, nema ni postova.

Onda stiže Mrak  noseći uljenu lampicu kojom će osvijetliti put prema uspjehu. Bestseler doživljava potpuni preporod, bar što se dizajna tiče. Odškrinuta su i vrata u društvo “odabranih”, te primljeni novi blogeri. I ja sam dobila poziv, te se po drugi put obradovala stvaranju Bestselera.
Jednom u tri mjeseca dobivali smo izvještaj kojeg je Mrak osobno pisao i slao, a  u kojem bi nas, izmedju statističkih podataka o posjećenosti i čitanosti,  očinski podsjećao da pišemo i postamo. Izgledalo je da se netko zaista zalaže da ideja o kvalitetnoj blogerskoj mreži zaživi i opstane.
Medjutim, očito je da ni dobra volja i trud ne donose rezultate ako se troše na pogrešne ljude. Na Bestselerovom popisu trenutno se nalaze 28 blogera/ica (ispravak: 27  ). Neki od njih nemaju više od 2-3 posta. A bogmek niti 2-3 suvisla komentara ispod njih što, vjerujem, zadaje  bol slabašnim egićima jer im pokazuje da izvan blog.haera ne vrijede ništa, čak ni za njihove najvjernije komentatore nisu vrijedni dodatnog klika.
Bestseler je opet tamo gdje je i bio, na početku kraja. Tekstovi koji se pojavljuju, sve su češće potpisani pseudonimom “www-bestseler-net”, a ako ih pročitate jasno vam je i zašto, mislim da ni jedan Indexov “novinar” ne bi potpisao tu splačinu.
Ljuta sam. Jesam.
Ljuti me naša zadrtost, nesposobnost da progledamo, da se odlijepimo od uskogrudnog “JA” i pokušamo vidjeti učinak jednog jakog “MI”.
Ljuti me činjenica da ljudi poput Quintane imaju pravo uništiti jedan odličan projekt, pretvarajući ga u osobnu prćiju.
Ljuti me saznanje da nismo sposobni od srca pohvaliti rad drugog, ako nam to ne donosi korist.
Žalosti me razmjer i snaga poltronstva, dvoličnosti i lažnih vrijednosti, arogancije samozvanih veličina i siromaštvo duha medju hrvatskim blogerima.

Rado ću se sjećati onog kratkog vremena kad sam umišljala da pripadam pionirskom pokretu kojem je želja stvoriti mjesto kvalitetne pisane riječi, u  kojem će zavist i besmisleni rivalitet nestati pred željom za dobrom zabavom i medjusobnim podržavanjem. To vrijeme je prošlo, shvatila sam vlastitu zabludu i glupost vjerujući u nemoguće.
Ne preostaje mi nego da se zahvalim Mraku na gostoprimstvu i zamolim ga da me obriše s popisa Bestselera jer nisam, niti želim, podržavati ili biti dio takve zajednice.

PS. ovaj post je prvotno trebao biti objavljen samo na Bestseleru, ali poznavajući Quintanovu senzibilnu prirodu, moguće je da bude obrisan. U tom slučaju, neka ga i na mom blogu.

************ 

UPDATE: nije dugo trajalo, čini se nekih 20-tak minuta, a moj post je skinut s Bestselera. Tim potezom su svi moji navodi u ovom postu potvrdjeni.

****************

UPDATE 2: ne pada mi uvijek lako nekome zabraniti komentiranje. To činim samo u slučajevima kad sirovine, ohrabrene anonimnošću, prosipaju uvrede ne bi li si tako priuštili sekundicu samopoštovanja. Ili psihopatima s licencom na nebulozne komentare koje lijepe gdje stignu, kao muhe govna.

Ovaj put im se pridružila još jedna osoba, koja u svojim noćnim pohodima nastoji vlastitu ogorčenost, toliko puta dokazanu u vlastitim postovima (očito “previše puta” jer je blog stavila u fazu mirovanja), preslikati na ostatak svijeta.

Jesu li ove osobe vrijedne jednog updatea? Nisu. Kao ni jedne suvišne riječi kojom bih analizirala njihove postupke. Navodim ih, jer oni su jedini od jučerašnjih 668 posjetilaca, koji su mi udarili kontru.

Pitam se, da li su to zaista pravi predstavnici naše blogosfere, ljudi s očitim psihičkim smetnjama, koji su u stanju, iako neargumentirano, nisko i primitivno, proturiječiti nečijem mišljenju?

Bestseler, opet ponavljam,  je  bio jedna odlična ideja koja je propala jer je proizašla iz krivih pobuda. Čak ni čovjek sa strane, uspješno dokazan u poslovnom svijetu, nije uspio u svom pokušaju spašavanja. Nekome je sve to nevažno. Nekome puca ona stvar za Bestseler. Ali što je s ostatkom? Što je sa svim onima koji su jučer (i noćas) pohodili moj blog? Zar su svi ti ljudi zaista željni samo jeftinog prepucavanja? Pa toga bar imamo dovoljno u medijima, politici, svakodnevici. Ili se varam? Ili je to zaista jedini smisao većine onih koji se nazivaju blogerima?

Da se razumijemo, ne smatram blogere izabranim narodom. Ali rastužuje činjenica, da od cijele te ´rpe, da ne kažem kamare (kamara, linkana si zbog odličnog slikovnog priloga), niti jedan nije našao neki zdravi protuargument kojim bi započeo normalnu diskusiju.

Ovaj update je samo kratki osvrt na stanje koje je, manje više, svima poznato. Nemam namjeru razvlačiti ovu temu unedogled, ali ću i dalje upućivati (i to sa osobitim “samozadovoljstvom” ) KRITIKU  kad za to budem imala razloga. Možda se netko od onih gore navedenih dosjeti, otvori link, pa pročita što je kritika. Ne, toliki optimist ipak nisam. Ljepše se nabacivati riječima poput “ogorčenost”, “pljuvanje”, “žuč”… kraće su, lakše se pamte i svako ih razumije.

 

 

« 1. Maj ili arbeit macht frei
Take your own weight off your shoulders »



Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar, ili pratitit post s Vašeg website-a.