Božićomanija još nije posve zamrla, a već nas čeka Silvestrovo. Pa opet iznova, kupuj darove, kuhaj, peci, jedi, posjećuj, primaj posjete… A u kratkim intervalima predaha, tu i tamo kapne misao: ode još jedna godina…

Volim one emisije gdje nas podsjećaju što smo sve preživjeli u ovoj. To bi nas trebalo kao ohrabriti za dolazeću, novu. Kao, gore ne može biti. Čista demagogija, ljudska kreativnost ne pozna ni granice ni mjere. U stanju smo promijeniti klimu, otopiti Arktik, iskorijeniti tunu, bakalar, kitove, ne zato jer moramo, nego zato jer možemo.

Tko ima 20 mio dolara viška može napraviti mali izlet u svemirski bezdan, kao Anousheh Ansari, prva svemirska turistkinja. Vjerujem da je to zaista dogadjaj koji se priča unucima: ubace te u tijesnu kapsulu s tri rusa koji ne znaju engleski, nemaš svoju sobu, ali imaš pogled u NIŠTA. I sve to za nekih pišljivih 20-tak milijuna. Srećom, ima ljudi s viškom  koji taj višak onda poklone onim manje sretnima: Warren Buffett, najbogatiji čovjek na svijetu Nr. 2, darovao je 37,5 MILIJARDI dolara u dobrotvorne svrhe. Hat up, Mr Buffett. Inače je ove godine, dobročinstvo bilo IN medju slavnima i bogatima. Neki su pomagali, a neki su se uslikavali. Madonna je u žaru shopinga pokupila i jednog crnčića. Nek se nadje, što mogu Breda i Jolian može i ona. Bar dok su novinari u blizini.

Sigurna sam da bi i Paris Hilton to isto mogla, ali se očito toga još nije dosjetila. A tko bi imao vremena još i razmišljati izmedju svih onih silnih presvlačenja. Ženska je toliko zaposlena da jednostavno nema vremena obući gaće. I ona mala zalutala ovca od Britney je pokušala biti na isti način zaposlena, ali je na kraju odustala jer nije lako hodat bez gaća i držat otvorena usta istovremeno, mora da je propuh bio ubitačan. Zbog nje sam izgubila 5 ojra na našoj internoj kladionici: kad se udala dala sam joj godinu dana za rastavu. Podcijenila sam njenu tupost, izdržala je dvije. Srećom, nisam se stigla kladiti na sisatu Pamelu, ta me skroz izbacila iz ritma. Nakon što su se ona i Kid tri puta vjenčali, izdržali su ravno tri mjeseca u braku. Mašala. I veliki sci-guru Tomica Krstić se oženio. Tipujem na 15 mjeseci, kada će lijepa Kata pokupit prnjice i nestat iz njegove crkve. Njemu će ipak ostati uspomena na govance od klinke, koje je dao izliti u broncu. A pošto baš nije imao sitnog, prodao je to isto govno za 30.000 dolara. Da sam ja liječnik, nikad ne bih propisivala antidepresive. Natjerala bi ljude da čitaju ove sudbine, pa da vidiš kome je teže. Eto, od suza što je Paul McCartney ostao bez par miliona nakon rastave s Heather, ne pada mi napamet da pomislim kako će slijedeća godina i u ekonomskom smislu, biti još teža od ove.

Ali ne i u Kini. Prisjećam se jednog Nostradamusovog proročanstva o najezdi malih žutih… Kinezi dolaze, zračeći vedrost i istočnjačku naivnost. I mali Kim Jong se pomamio za zračnim zadovoljstvima, pa dao da mu naprave veliku bombu. Nek´ se dijete igra. Apropo zračenja i Litvinenko bi nam mogao priču pričati…da je još živ. Ove godine se Putin baš naradio. Pošto se novinarka Anna Politkowskaja nije dala otrovati, moralo se metkom, a to je uvreda za Putinovu kreativnu kagebeovsku dušu pa nije čudo da poriče svaku i najmanju vezu s tim barbarskim djelom.

Kažu da Vrag ne zna za protekciju, a u Paklu navodno ima dovoljno mjesta za sve. Pitam se zašto su onda Sharon i Castro završili na listi čekanja, a Pinochet upao bez problema? Ali iskreno, ne bunim se ja što su ga ekspresno lifrali, zaslužio je. I od srca se nadam da su mu osigurali najbolje mjesto na vječnom ražnju. Kako čujem i Saddamu spremaju lijep doček. Zvuči kao da se veselim, ali nije tako. Jer ja vjerujem u reinkarnaciju i nije mi svejedno pri pomisli da ću možda u nekom od slijedećih života kao slijepac biti ovisna o psu koji je reinkarnirani Bush. Prateći njegove dosadašnje liderske kvalitete, vjerojatno bih završila u kakvom tanku punom nafte negdje u dubokoj pustinji, iako sam imala (samo) namjeru kupiti lož ulje. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Što će reći, zamijenio je Rumsfelda, ali Candywomen je ostala. Usprkos svemu, nedostajat će mi taj sunofabitch i njegova poetsko filozofska remek djela:“Nenazočnost dokaza ne znači i dokaz o nenazočnosti”, reče on mrtav hladan kad su mu dodijali s pitanjima gdje je Saddamova atomska bomba.

Ponekad se priupitam da li je i Iračanima upala u oko profinjenost Rumsfeldovih citata. Nisam sigurna ni da li imaju vremena otkrivati nježni cinizam njegovih mudrosti, izrečen u sigurnosti The Oval Rooma. Jer riječ je u Iraku već odavno zamijenjena bombama. Danas još više nego ranije, ali svijet se navikao na mrtve s Bliskog istoka. Kao i na mrtve iz Afrike. Trzne li još netko makar trepavicom kad čuje vijest da je Etiopija napala Somaliju? Jedino pitanje koje je meni u tom trenutku palo na pamet jest, odakle im lova da vode ratove? I ovdje bi mi Rumsfeldova mudrost razjasnila situaciju:”Kao što znamo, postoje Stvari za koje znamo. Isto tako znamo, da postoje Nepoznanice, za koje znamo da su Nepoznanice. Znamo i da postoje Stvari o kojima ništa ne znamo. Ali postoje i Stvari za koje ne znamo, da za njih ne znamo.”

Ono u što smo sigurni jest da se muslimanski svijet jako ljuti na kršćanski smisao za humor. I Papu je vrag povukao za jezik, ali preživivši posjet Turskoj, najavio je dugu i beskompromisnu vladavinu, bez slabosti i ustupanja od dosadašnjih crkvenih zakona. Reda mora biti. Omnia tempus habet (sve u svoje vrijeme).

Svojih pet minuta dobio je i Borat, potegavši za nos pola američke nacije, ali na kraju su ga baš oni, na čiju je problematiku ukazao, popljuvali. Mad world. Kad smo već u kinu, spomenula bih i novog metroseksualnog Bonda, kojem je odjednom svejedno jel´ mu martini promiješan ili šejkan. Ali mu zato izlazak iz vode aka Bo Derek ili Hale Berry, jako prirasao srcu. Hoću reći, stiso se u mokrim gaćama. To je inače scena na koju su do sad slinili muški. Sad su im se pridružili i homići.

Da ne izgleda kako baš s ničim nisam zadovoljna, spomenut ću ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade, Muhammad Yunusa iz Bangladeša. Na ovim prostorima rijetko da ga netko pozna, tip nije nikog ubio, ne ratuje, ne prijeti. On samo pomaže sirotinji dajući im mikro kredite, a time i šansu da žive životom dostojnim čovjeka. Hm, koga to još ineteresira…

Dragi moji, kamo god da se kreće ovaj svijet, želim vam od srca da ne izgubite osjećaj za prave vrijednosti: ljubav za svog bližnjeg, ma kako god daleko on bio.

Sretna vam Nova 2007.

Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar na post. Ping je trenutno isključen.