Valentinovo

Nisam vam ja bas osoba pogodna za obiljezavanje ovakvih dana. Ideja da se ljubav, koja se tako lijepo moze raspodijeliti u 365 dana, stisne u samo jedan dan, budi u meni klaustrofobicne osjecaje.

Oni upuceniji znaju da ovaj blagdan ustvari dolazi iz Italije, u cast jednog neposlusnog svecenika po imenu Valentin. Nakon sto su ga skratili za glavu, jer je unatoc zabrani, tajno vjencavao zaljubljene, proglasili su ga svetim. Pa se na taj dan nije radilo, nego su curice i decki pisali ceduljice ako su imali kome, a oni koji nisu, morali su prijeci na plan B, tj. cekati u zasjedi od ranog jutra na slicnu usamljenu dusu. Mljekarice i postari bili su trazena roba u to doba.

E onda su stigli Ameri. Ne samo da su nam oslobodili Europu od kojekakvih nepodobnika, nego su nas jos i kojecemu naucili: kako se pripremaju jaja u prahu, kako se domovi za vrijeme Bozica pretvaraju u javne kuce pomocu 1000 sarenih lampica, kako tikvu pretvoriti u cudoviste, kako od jedne dobre knjige snimiti film ali tako da ti je samo naslov poznat i na kraju, kako isplativo ekonomski zgurati dokaze ljubavi iz cijele godine u samo jedan dan.

Iskreno, taj dan bih najradije prespavala, jer gdje god se okrenem, gledaju me viseca, nalijepljena, bljesteca, klateca srca, a ljudi su kao srdacni, ljube se, vole se i masu velikim buketima svjeze ubranih ruza s neke africke farme, gdje se djeca koja ih beru cudom cude zasto moraju brati 2x godisnje 10x vise ruza nego inace.

Ali nije mi to tema posta. Zivimo u potrosackom drustvu i ponekad je tesko oduprijeti se njegovim zakonima.

Ipak, ako se prisjetimo zapisa o slavnim i vjecnim ljubavima, mozda cemo shvatiti da je ljubav tesko natjerati da se stisne u jedan dan. Ljubav ne postoji u vremenu, ona ne stanuje u skupim poklonima i velikim buketima. Ljubav zivi u nama.

Evo liste 5 najpoznatijih ljubavnih parova, koji su mi trenutno pali na pamet:

1. Kleopatra i Marko Antonije (Alexandria, Egipat,, 1. st.pr. Krista)

Nakon smrti Cezara, s kojim je bila privatno vezana ali iz politickih interesa, Kleopatra je pronasla svoju veliku ljubav u Marku Antoniju. Poznata po svojoj originalnosti kako u kupatilu (kupala se iskljucivo u magarecem mlijeku), tako i u spavacoj sobi, Klea se nije zadovoljavala time da Marka doceka gola pod svilenim baldahinom, vec bi se dala poslati kao poklon, jednom prilikom cak umotana u skupocjeni tepih. I onda bi on odmotavao, odmotavao… tako su «odmotali» i tri zajednicka klinca.

Ali kako to obicno biva, i u ovoj prici se nasao jedan pakosnik koji u borbi za rimsko prijestolje odluci dvoje zaljubljenih maknuti s ovoga svijeta, Oktavian, nasljednik velikog Cezara. Posto se u to doba nije cesto umiralo od starosti, nikog nije posebno uznemirila cinjenica da su se Marko i Kleopatra odlucili svojevoljno povuci u zagrobni zivot. Naravno da je i tu Kleopatra pustila masti na volju, ja bih se cak usudila reci da je ona majka ruskog ruleta: u kosaru punu smokava dala je sakriti zmiju, zavukla bi ruku, vadila smokve i mirno jela. Dok zmiji nije dosadilo da ju stalno neko prevrce i razgrce.

 

2. Julia Capulet i Romeo Montague (Verona, Italia, 15. st.)

Kratka ali prilicno burna ljubavna prica: dvoje mladih se zaljubilo, ali starci ratuju. I onda dodje mr. Shakespear i sve zapetlja. Da bi nekako otpetljao radnju, krene smicat aktere. Tako padose glave koje bas i nisu trebale. I onda Julija popije neki otrov koji to nije, ali kad ju Romeo nadje on misli da je, pa se bocne nozem. Onda se Julija, spavalica jedna, probudi pa kad vidi Romea onako pravo mrtvog, uzme isti onaj noz i dovrsi lanac mrtvih u toj prici. A mi ostali u krvi do koljena. I onda mi se Bruce Willis pravi vazan u onome «Umri muski» i to u tri dijela, a svaki put izadje ziv, kukavica jedna. Nije ni cudo sto ga je Demi ostavila.

 

3.Clara Wiek i Robert Schumann (Leipzig, Njemacka, 19. st)

Mladi, nadobudni pijanist i kompozitor Robert Schumann, zaljubio se u najmladju kcer svog ucitelja klavira. Ali tatica se zainatio i pokrenuo sve sile da sprijeci vezu izmedju tog iskrpanog siromaska i svoje miljenice, vrlo talentirane pijanistice. Ovog puta nije bilo mrtvih (bar ne odmah), nego su sudionici price lijepo otisli na sud i daljnje 4 godine tjerali pravdu, tj. dozvolu za vjencanje. Punih 16 godina su uzivali u svojoj ljubavi (ah, sva sam se raznjezila ). On je komponirao, a ona izvodila njegova djela na klaviru. Ali naravno, ova ljubavna prica ne bi bila poznata, da se, ako ne covjek, a ono sudbina nije umijesala: Robert oboli na zivce i zavrsi u ludnici gdje je i umro. Clara je zivjela jos 40 godina nakon muza, postala poznata pijanistkinja, a prije nego nam se onaj ruzni Euro uvukao u zivot, mazili smo ju i pazili na novcanicama od 100 DM.

 

4.Frida Kahlo i Diego Rivera (Mexiko-city, Meksiko 20. st.)

Njihova ljubavna prica mozda nije svjetski poznata , ali to ne znaci da je manje spektakularna: mlada slikarica Frida zaljubila se u duplo starijeg i vec svjetski priznatog slikara, Diegu. Diego nije bio poznat samo po slikarskom umijecu vec i po nesposobnosti da se odupre carima svega sto nosi suknju. Brak im je bio ispunjen strascu, sto asocira ne samo na oznojena tijela u vrucim meksickim nocima, vec i na brda razbijenog posudja i tekilu sto tece u potocima.

Onda je Diego zabrazdio s Fridinom sestrom, a ona mu je vratila tako sto se Trockom uvukla pod plahticu. Pa su se rastali. Ali Trocki nije zbog toga dobio pijukom po glavi.

Nakon godine dana su se ponovo vjencali. To ja zovem ljubavlju: goriti i u njoj izgoriti. Do temelja.

 

5. Wallis W. Simpson i Edward VIII (London, Engleska, 20. st)

Evo napokon jedne ljubavne sa sretnim zavrsetkom:

Mladi engleski kralj Edward bio je poznat po svojoj naklonosti prema starijim, narocito udanim zenama. Jedna od njegovih ljubavnica, Amerikanka lady Furness, morala je hitno doma, u Ameriku, valjda umiriti supruga. Usput je zamolila svoju ruzniju prijateljicu Wallis Simpson, da malo pripazi na kralja. Wallis ima preko 35 godina i trenutno je u drugom braku, ali cini se da to nimalo nije smetalo kralja liberalnih shvacanja.U njoj je nasao sve sto je trazio u jednoj zeni (aaaaahhhhh…..), a u to je bio toliko uvjeren da se, 1936-te nakon samo 10 mjeseci kraljevanja, zahvalio na kruni i prijestolju i to ovim rijecima:

» Vjerujte mi, nemoguce mi je nositi tu ogromnu odgovornost i ispunjavati obaveze jednog kralja bez pomoci i podrske zene koju volim.»

I uzme on lijepo titulu herzoga od Windsora, ozeni svoju Wallis, te se zajedno ugnijezde u najljepsim rezidencijama grada Pariza. I tako su zivjeli sretno, bezbrizno i raskosno do u duboku starost a o trosku poreznih obveznika.

I za kraj jedna od , meni, najljepsih ljubavnih pjesama:

Ja te volim

vrlo jednostavno

poput stupa

uz koji se veze da ne padne

mlada grana

ja te volim

tako obicno

ko sto je onaj crni kruh

koji jutrom jedemo zajedno

dobar gladnome covjeku

i posve potajno

da nitko ne zna

ja te volim negdje medju zvijezdama

u visokoj plavoj svjetlosti

gdje vrijeme nema vise svoje znacenje

i svake noci dok ti spavas

ja stojim tamo i vec te dugo cekam

Nikica Petrak