Verbalni putokaz
Svaštara, Kruh svagdašnji | anno domini 2007
Prijateljica se preselila i preko telefona mi objašnjava kako ću je pronaći:
“Kad kreneš od svoje kuće na desno, pa pored pošte, voziš na izlaznu pravac Muenchen, nakon otprilike 7 minuta imaš križanje, lijevo je uzbrdo, a ti skrećeš desno, pa ravno, sve do onog dućana gdje sam zadnji put kupila traperice, one sa džepovima ispod guzice koje još nikad nisam obukla, e od tamo voziš uzbrdo, znači ne skrećeš desno nego uzbrdo, pa pokraj one šume, onda skreneš desno, možeš i ravno, ali ako skreneš desno puno je bliže, već sam isprobala, tim putem voziš pored camping platza, onog velikog na jezeru, kad dodješ do prve kuće voziš još otprilike 5 minuta, sve ravno, proći ćeš i pored Saskiine kuće, to ti je ona s prozorima uokvirenim onom ružnom zelenom bojom, da mi je znati gdje su joj bile oči kad je kupovala farbu, a kad dodješ do križanja skreneš pored pekare, ne one prve pekare, nego one što stoji dijagonalno od apoteke, tamo imaju izvrsne kolačiće od heljdinog brašna, e tu je sad malo kompliciranije, nakon tri kuće skrećeš na desno, s lijeve strane je livada, a s desne kuće koje se baš i ne vide jer imaju voćnjake ispred, pa voziš do kraja, onda imaš lagani zaokret na lijevo, tu ne možeš fulat jer to nije križanje, ali počinje šuma pa ti se čini da nema više kuća, ali već nakon 2-3 minute vidjet ćeš jedan znak na desnoj strani na kom piše “Bauernhof Fam. J.”, skreneš tamo, bez brige, šuma odmah završava i ti si na samom ulazu!”
Mislim da ću je pronaći od prve.
PS. Ovo dolje je njen pas Charlik, galgo hrt, kojeg obožavam fotografirati…ako ga uhvatim, naravno.
26.03.2007. u 11:24
Ja bih je pronašao iz druge
Ipak, vjerujem u dobrodušnost tamošnjeg puka, koji bi me putem bodrio k’o onog Grka kad je (koje li budale) trčao s Maratonskog polja. Pa bi me putem opsluživali voćem, vodom, keksima, toplim napicima (ako je ledeno) i hladnim (ako je toplo), tapšali po leđima i visoko u vis dizali transparente s mojim imenom, izvješćivali me o prolaznom vremenu i crtali mi azimute po karti. Pogotovo ako bi skužili da idem u krivom smjeru (ljudska zloba bi se goropadila, a ja bih trčao brže od ovog hrta gore).
A kad bih najzad došao, pojma nemam koga bih pitao kojim smjerom se ide nazad
26.03.2007. u 13:16
Studenčica, ajde ti fino kreni, pa poslije napiši gdje si sve, na kraju krajeva, bila
Usput, sigurna sam da do pekare s heljdinim kolačićima uopće nema frke - ako se i zagubiš, preživjeti ćeš, a to nam je bitno
26.03.2007. u 14:51
@sklblz, ako bi i došao do cilja sumnjam da bi se brzo odvažio na povratak
@MasterMind, zato mi je i dala taj info o kolačićima
26.03.2007. u 19:39
Ti uopšte nemaš pojma koliko imaš sreće da mene uopšte ne poznaješ, da uopšte ne živimo u istoj državi i da uopšte nemaš prilike da se nađemo kod mene na kafi i da ti JA objašnjavam gde živim.
Davno mi je rečeno, iako nisam to zapravo nigde u teoriji srela, da postoji sedam-osam vrsta intelignecije te da je jedna od njih i sposobnost orijentacije u prostoru. Dakle, ako toliko vrsta ima, a sasvim sigurno znam da sam u mnogo čemu natprosečna, ova koju pominjem je ta u kojoj sam retard, spremna da me promptno smestiš u ustanovu specijalnog tipa i tako zaštitiš okolinu od mene.
Kada nam neko dolazi u kuću ili firmu prvi put, ja uvek bez kompleksa krenem da objašnjavam, ali uvek je nekako u blizini mm čiji mi se pogled zalepi na potiljak ili na čelo, a usta stisnu u tanku crtu i ja tada osetim da sam opet zajebala. Da pričam nešto što nema veze s mozgom i da upravo nekoga navodim na potpuno pogrešan trag.
Moji toponimi nisu prodavnice, ali moje digresije su još i gore, kao i ovaj komentar.
26.03.2007. u 19:40
Ja to ne bih skužio ni da mi je napisala, a kamoli telefonom.
Ili može?
Lako je njoj trkeljati kad ima Charlika, pa je vodi doma. Ta se ne može izgubiti
Fotka ti je vrhunska
26.03.2007. u 20:12
Jednom sam i ja dobio kartolinu s otoka od prijatelja. Između mog imena i imena grada u kojem prebivam bila je adresa (citiram prema sjećanju): Kad se sa sjeverne strane dođe ispod velikoga mosta, skrene se desno od benzinske pumpe, ako ste se okrenili leđima prema moru, onda je ispred vas veliki žuti znak, pa s druge strane je kuća sa palmom u vrtu, e pa na prvi kat…
Točnost citata je malo izbljedjela s godinama, ali poštar je svoj posao obavio za pet.
26.03.2007. u 20:12
Jednom sam i ja dobio kartolinu s otoka od prijatelja. Između mog imena i imena grada u kojem prebivam bila je adresa (citiram prema sjećanju): Kad se sa sjeverne strane dođe ispod velikoga mosta, skrene se desno od benzinske pumpe, ako ste se okrenili leđima prema moru, onda je ispred vas veliki žuti znak, pa s druge strane je kuća sa palmom u vrtu, e pa na prvi kat…
Točnost citata je malo izbljedjela s godinama, ali poštar je svoj posao obavio za pet.
26.03.2007. u 20:23
Uf! Premda iz prošla dva komentara čak i psihijatar pripravnik može zaključiti da je ovdje posrijedi lakši slučaj podvojene ličnosti, istina je ipak nešto drukčija. Naime, da sam manje brzoplet uočio bih da je ponad komentara ponosno ime moje Najdraže, a ne moj paravan za mudroslovljenje. No, šmrc, sada kada je ta velika tajna otkrivena i prije nego li na vrata našega skromnog doma počnu lupati Sunovi, Tattleri, Storyji, 24satovi, i ostali geniji medija, mogu se samo pokriti ušima i reći: mea culpa.
27.03.2007. u 0:43
Drito u šumi bi ja završila.
27.03.2007. u 11:55
@Tatjana, uvjerila si me!
Iz komentara se zaista da naslutiti da daješ sve od sebe i to mi se svidja. Možda bih ipak malkice promijenila mišljenje slijedeći tvoja uputstva, ali nadajmo se da do to ga neće doći
@bloso, Charlik i nije neka pomoć, sad ga vidiš, pa ga nema…dugo bi tražio ako bi se na njega oslonio
@Murtila & Pan, dogadja se
27.03.2007. u 13:33
E, a kada bi još videla kako do WC-a odlazim tako što obavezno otvaram ulazna vrata ili kako izlazim tako što se obavezno hvatam za vrata od spavaće sobe, to naravno kada sam prvi put (i ponekad i drugi) put u nečijem stanu… ili kako se preslišavam kada u nekom nepoznatom kafiću odem u wc: da bih ovde ušla, skrenula sam levo, znači, hm, kad budem izlazila, na istom mestu moram da skrenem desno…pa dok piškim i popravim šminku sva se pobrkam, pa opet skrenem pogrešno na izlazu.
I onda mm tvrdi da ja ne razlikujem levo i desno. A to nije tačno
Ja samo nemam sposobnost orijentacije. Prosto.
27.03.2007. u 21:30
Čitam i smijem se kao da da sam ja bolja. Kartu ne znam čitat, a za objašnjavanje sam gora od tvoje prijateljice, ona je preopširna, a ja to u dvije riječi, što ti onda dođe na isto
28.03.2007. u 8:25
bokte, a kako ćeš se nazad vratit!?! mene bi više to brinulo:-)))
ovaj galgo hrt je divan… nešto ala ruski? nikad čula za njih, idem sad škicnut na google.
28.03.2007. u 8:39
Pa jesi li zapisivala, ili si pamtila gdje si kupovala hlače, a gdje kolačiće? Za hlaće još “hajdede”, ali ostalo… Nadam se da si je pronašla!
28.03.2007. u 10:26
@Tatjana, lol, jel` se neko sjetio da ti kupi kompas za rodjendan?
@mima, kartu/planove znam čitati (ljubomorni muški kažu da je to posljedica viška testosterona, jer kao samo oni imaju monopol na to znanje), ali kod opisa sam jako škrtava, baš kako kažeš i meni to stane u 2-3 riječi
@Wanda, galgo je španjolska vrsta hrta, prekrasni psi! Uspjelo mi je rezervirati jednog štenca, istina mješanac je izmedju galga i barzoja (to je ruski hrt), ali baš me to i privuklo
Kad stigne bit će fotki ko u priči
@chablis, srećom da poznam okolinu, ustvari 90% onog što je napričala bilo je nepotrebno (za napomenuti je da od onog što je napričala nisam ni pola napisala), tako da ju nije bio problem pronaći. Ali iskreno, da sam se morala osloniti na njen opis, put bi trajao 5 dana (dok bih provjerila sve dućane, apoteke i pekare…)
28.03.2007. u 12:53
Znas li ti gdje bih JA zavrsila nakon ovakvog naputka??? Na prvom slobodnom parkingu iza trece recenice placuci… Javi kad se vratis kako je proslo-ja bih posudila ili kupila GPS za nazad - nekad prica slicno ko i tvoja legica, ali bez popratnih komentara i ne spominje pekare, sto je meni osobno jako bitno.
Pas je PREKOKRASAN …
28.03.2007. u 18:42
Dobro je Wandino pitanje: a kako ćeš se vratiti nazad? Recimo, ozbiljan problem kada jednom stigneš.
A, kompas, kompas draga moja, deluje kao veoma prikladan poklon za mene, ali, avaj, šta meni znači gde je sever?! Kakve veze sever ili jug imaju sa tim gde ću ja završiti kada jednom u nepoznato krenem… otkud bih ja mogla da znam da li treba da se vratim na sever, ili sam krenula sa jugo-zapada.
Ja i dan danji, ako sam u (neprijatnoj) prilici da pokažem ili odredim strane sveta, u sebi prvo odrecitujem:
Pred nama je sever,
jug nam leđa gleda,
s desne strane sunce se rađa,
a sa leve seda.
I ovde ću stati. Previše sam se otvorila
28.03.2007. u 22:28
U ovakvim situacijama, tražim adresu i uglavnom stižem taksijem. To je jedini siguran način da se neću izgubiti negdje na putu do odredišta.
Kad stiže “prinova”?
29.03.2007. u 4:14
tako ti se meni objasnjavaju rodbinske veze.na kraju ne znam ko koga s oprostenjem jebe.
29.03.2007. u 7:37
Kod prvog čitanja sam ti mislila reći kako ja ne bih ni kretala. Rekla bih joj da nek dođe po mene
)
A onda sam čitala kao da to meni priča moja prijateljica i objašnjava mi njoj važne točke, pa je sve došlo u drugi kontekst.
I ja bi svoju našla od prve
29.03.2007. u 11:17
Drage moje cure (Tyche, Tatjana, MO,Bridge [dobro došla,
], Trill), o´šla, našla, došla 
i to po logičnom teoremu kojeg je Trill spomenula 
@Tatjana, do sad sam mislila da je moja sestra prvak u “lost in orientation” (raspoznavanje lijeve i desne strane: na malom prstu lijeve ruke ima mladež- juhuuu, to je lijevo!), ali očito je da si ti neprikosnovena vlasnica te titule
Svečano ti predajem lentu (hoćeš je nositi s lijeve ili desne strane? 
) 
@MO, “maleni” (od skoro pola metra), stiže najkasnije početkom svibnja. Htjela sam ustvari napisati post (što ću i učiniti), ali sam se izbrbljala k´o sedmogodišnjakinja, ustvari tako se osjećam
29.03.2007. u 11:31
Polaskano i ponizno prihvatam lentu koju ću nositi na levom ramenu, pa preko desnog kuka. Mda, znači, desnom rukom pišem a levom se igram pramenom kose. Znam tačno kako ću je staviti.
Maleni stiže? Biće maleni? Jbg, studena, sad ću se totalno srozati u tvojim očima, ali: koji je mesec svibanj?
To nisam naučila ni u SFRJ, osim da sam rođena u kolovozu (kola vozi, kolovoz) 
Blažene asocijacije.
I pozdravi sestru i izvini joj se zbog nenamernog preotimanja titule, ali mislim da je sada u pravim rukama.
29.03.2007. u 12:08
Tatjana, da nema asocijacija, moj IQ bi na onim testovima jako patio.
Svibanj je maj (evo asocijacije: dobio ime po biljci svib, grmolika, bijeli cvjetovi). Nema srozavanja, ko pita ne skita
I da netko ne pokupi krivu asocijaciju na ono “prinova” i “maleni”, radi se o štencu, psećem mladuncu
Sestri ću prenijeti pozdrave, sigurna sam da će novost primiti s negodovanjem, ali pored ovakvih dokaza preostaje joj jedino da ti čestita
30.03.2007. u 14:45
Ako nemam karte, prvi put moram sve proći pješice, poslije mogu i avionom:)
31.03.2007. u 22:26
Slija ti je odlična!
Lijevo i desno ne znam, na poligonu kod učenje vožnje bicikla toliko bih stiskala desnu šaku (netko bi mi šapnuo koja je) da bih nakon onih 45 minuta mislila da će mi je morati amputirati. Kozjak je na sjeveru, zapad je tamo gdje je more. Tako rekla učiteljica u prvom osnovne…
Sva tumačenja sa snalaženjem u prostoru prepuštam Vječnom Dječaku. Mada on vrlo rado, tobožnje poduke radi, koristi riječi poput lijevo i desno, umjesto razumljive mi opise tipa na strani prozora ili kraj vrata spavaće sobe.
31.03.2007. u 22:43
Uh, loše, ne bi ja baš do nje samo tako
BTW, istestirano u više zemalja da radi ko zmaj:
http://www.garmin.com/products/nuvi/
:D
01.04.2007. u 11:39
@ljelja, (dobro došla
), improvizacija ti leži 
@Murtila, eh Vječni Dječaci…kad zadju dublje u “vječnost” postanu zaboravni
@FilmTV, dobra preporuka zlata vrijedi