Bilo je to burno vrijeme ispunjeno strahom i zlim slutnjama, kada se u Berlinu, 1933. tadašnji predsjednik IOCa, Theodor Lewald susreo sa Hitlerom. Tadašnja politička i ina javnost otvoreno se uvlačila Hitleru u analni otvor, bez skrupula i u nadi da neće osjetiti snagu “tajnog oružja“, patku koju je Goebbelsova propagandna mašinerija tako dobro lansirala i održavala na životu.

Ideali olimpijskih igara prodani su za sigurnost koje nije bilo, a Hitler je pokupio priznanje za svoju fašističku politiku, a stadione koristio za samoisceniranje i veličanje arijevske rase.

Povijest se ponavlja.
Olimpijske igre 2008 održavaju se na tlu države u kojoj vlada jedna od najnehumanijih, fašistoidnih vlasti sadašnjice.
Ne samo politika prema Tibetu, već i politika prema vlastitom narodu, politika u kojoj život pojedinca vrijedi koliko i kamen na cesti, politika od koje se svakom čovjeku sa ZDRAVIM RAZUMOM diže kosa na glavi…svakom čovjeku osim političarima i Jacques Roggeu, presjedniku IOca.

Dvolične i debilne izjave tog belgijskog kvazi-ortopeda neću ponavljati, on je ionako samo bezlični pion u toj baruštini laži i dodvoravanja.

Sljedbenici Hu Jintao fašistoidne politike otkrili su moć novca i vanjskog tržišta, vanjsko tržište je otkrilo potencijal ogromne Kine. Ljubav je rodjena, ljubav u kojoj umiru nevini, najćešće žene i djeca zbog nehumanih radnih i životnih uvjeta. Radni dan traje preko 12 sati, radni tjedan nerijetko nema slobodnog dana.

Nije tajna da se kidnapiraju ili prodaju hendikepirana i duševno zaostala djeca koja onda skončavaju negdje u podrumima tvornica. Nije tajna ni da se organi te djece prodaju na (i)legalnom tržištu, Kina se ponosi svojom bogatom ponudom, kao što se ponosi i vlastitom industrijom koja se bazira na 80% ukradenog, iskopinarog dizajna. Ponosna je i na veliki izvoz bagatelne robe, koju su producirala već spomenuta djeca i žene, mlade djevojke koje napuštaju domove u siromašnim dijelovima širom Kine, rade i žive u nemogućim uvjetima, a plaću šalju roditeljima, kako ih ne bi proglasili lijenima.
Ženska djeca u Kini, po važnosti, dolaze odmah nakon stoke.

Kina je ponosna i na velelebne stadione zbog kojih su tisuće i tisuće ostali bez domova, jednostavno preseljeni, kao vreće krumpira.

Vanjska politika Kine ne razlikuje se puno od unutrašnje: gdje god je nasilje i kršenje ljudskih prava, tu je i Kineska podrška: bilo Darfur ili Burma, Kina upotrebljava svoj moć i spriječava bilo kakvu intervenciju.

Kina je poput onog kukca balegara što gradi “imetak” tako što ga gura ispred sebe, a on se povećava jer se sve “pregaženo” lijepi. Imetak, odnosno govno, postaje sve veće i veće…jednom mora eksplodirati…
Čini se, kao i tridesetih prošlog stoljeća, da se Svijet nada biti poštedjen eksplozije. Bar u sadašnjosti. Budućnost nas se ionako ne tiče.

A “olimpijci” će udisati mirisno, smogno ozračje kineskog okoliša, od srca se nadam s debelom migrenom, i nekako sam skeptična da će bilo tko od njih i pomisliti da ideale o slobodnom duhu u zdravom tijelu “prodaju” upravo u zemlji koja još prakticira masovna ubistva kao sudsku kaznu. A sudeći po zraku koji produciraju, mogu početi štediti municiju.

A skepsa me ne napušta ni kad pomislim na hrvatsko tržište preplavljeno kineskim proizvodima, naročito prigodnim sportskim artiklima, proizvode koje djeca već mjesecima danonoćno proizvode…skepsa, da kad kupite loptu pomislite na one dječje ruke koje su je šivale…

Pozivam vas na bojkot. Ne kupujte kineske proizvode, ne lijepite se na balegarovu kuglu…

Update:

RAZGLEDNICE iz KINE



Jeux olympiques pekin chine
by fruitdelaverite