Pokajnički priznajem, ne pratim naš tisak, bitne novosti saznajem čitajući odredjene blogove, pa sam tako i na ovu vijest naletila preko neutrinovog bloga, a slijedeći njegove linkove završila i na dva dodatna čiji su me postovi uvjerili (plus imbecilni članak u Jutarnjem) da smo još jako daleko od osviještenosti, ne samo političke već i društvene.

Razlog zašto Hrvatska od izbora do izbora sve više tone u beznadje i kaos moramo potražiti u nama samima, a ne u vladajućoj stranki, jer MI smo ti koji smo odabrali.
Stanovništvo današnje Hrvatske podijelila bih u dva tabora: prijeratnu (govorim o domovinskom ratu) generaciju, još zadojenu apsolutističkim marxizmom kvazi komunista, nenaviklu na otvorenu konfrotaciju s vlasti i poslijeratnu generaciju kojima je nakon rata demokracija “tutnuta” u ruke, a nitko se baš previše ne trudi da im objasni da smisao demokracije nije u glasnom psovanju i vrijedjanju vlasti, već u slobodnom odabiru ljudi koji će zastupati njihove stavove i želje.

Često pitam ljude zašto biraju baš tog i tog zastupnika: ili je razlog stranačka (ne)pripadnost ili osobno poznanstvo ili ga je preporučio susjed, prijatelj…rijetko mi je netko ispričao izborni plan ili stavove za koje se isti zalaže. Školska edukacija po tom pitanju se isto ne može pohvaliti nekim zalaganjem, a politički dezinteres je sve opipljiviji, jer kako inače protumačiti rečenicu koja se najčešće čuje: “Ne glasam jer ionako ne mogu ništa promijeniti.”
Istina, ne možeš promijeniti ako ništa ne činiš, a tu ne mislim samo na izbore, već i na angažman svakog pojedinca kome je stalo da živi u koliko-toliko demokratski urednoj državi. Oni na vlasti su dobri psiholozi, znaju da se ovakav “oblačić” prašine brzo slegne, isfrustrirana javnost se malo izviče, nakon toga svi odu svojim putem.

Da zaista razmišljamo o dobrobiti ovog društva onda se ne bi stalo na stranu dilerskih štakora, već bi se pokrenule lavine onog trenutka kad su se oni tajkuni (nabrojani u gore spomenutom članku) izvukli sa plači-smiješnim kaznama. Mi ne možemo promijeniti zakone, ali mogu oni koje biramo, pa onda usmjerite ta pitanja, dvojbe, razmišljanja na njih, najprije ih pitajući što su u stanju učiniti i zašto se zalažu, a kad budu izabrani, ne dozvoliti im da im se guzice zalijepe za saborske stolice, već masovno, pismeno, apelima, medijski, svim raspoloživim civilizacijskim sredstvima ih natjerati da RADE TO ŠTO SU OBEĆALI I ZBOG ČEGA SU IZABRANI. Vjerujem, kad bi posao saborskog zastupnika bio zahtjevniji i odgovorniji, a to se odnosi i na političare na višim funkcijama, onda ne bi imali to “zadovoljstvo” pratiti komedijante poput Kirina, Šeksa ili Šukera, jer odgovornost za drugog je vražja stvar, a u tom slijedu ne bi morali ni slušati imbecilne izgovore poput “Što ja znam što on radi” ili “To i to mi nije poznato“.

SDP “pametno” koristi (kao i svaka stranka na ovom svijetu) trenutnu dreku kako bi vikali zajedno s masom, a protiv vladajuće stranke, samo pitanje je, je li zaista to što viču korisno i za dobrobit zajednice? Da je zaista tako onda bi zdravorazumsko rješenje problema bilo zauzimati se za pooštravanje kazni privrednim kriminalcima i uopće restruktura zakonskog sistema, a ne povladjivanje neukoj masi i kritiziranje navodno visokih kazni dilerima.

Držati stranu dilerima je znak da smo i politički i društveno potpuno neosvješteni i na razini “birc-smal-talka”.
Podržavati izjave poput:”Struka i javnost bezuspješno su upozoravali da takav zakon nije dobar jer će drakonski kažnjavati i bagatelne slučajeve te da će se zbog prodaje jointa uništavati mladi životi.” je van svake pameti. Zbog prodaje jointa se i UNIŠTAVAJU mladi životi, ali te žrtve nisu prodavači.

I baš to bi trebao znati ovaj osudjeni, jer kao EX-JUNKIE zna kroz koji pakao se prolazi kao ovisnik. Njemu su pomogli da se izvuče iz tog pakla, zašto? Da bi on nesmetano druge u njega uvlačio??? Samo ta činjenica bi ga po mome, trebala koštati još 5 godina, a to vrijeme bi trebao provesti u razmišljanju koliko je pive popio na račun djece ovisnika koji su tu lovu krali, žicali ili pitaj Boga na koje još načine do nje dolazili. I meni je *ebeno svejedno jel´ prodano 10 jointa za 150 kuna ili 10 kg kokaina za neznam koliko milijuna, jer sve se svodi na isto: stvaraju se ovisnici, djeca kušaju pakao prije nego i počnu živjeti, a šansa da jednom žive normalnim životom i postanu ravnopravni članovi zajednice je zastrašujuće minimalna.

Poštovana opozicijo i svi vi koji stremite vlasti, neće vas urlanje s masom dovesti do onoga čemu težite (ako je društvena osviještenost i prosperitet zaista taj cilj), već edukacija iste. Edukacija kako o štetnostima droge, tako i o mogućnostima koje pruža demokracija, edukacija koja će poticati na razmišljanje o uzrocima i posljedicama, EDUKACIJA koja u Hrvatskoj nikad nije imala većih šansi kao sada, ali koju se svjesno baca u ćošak i nastoji obezvrijediti njena moć (kako drugačije objasniti opstajanje Kirina & CO na sadašnjoj političkoj sceni).

Oni koji zaista žele dobro ovoj zemlji, zalagat će se za edukaciju njenog stanovništva jer se nemaju čega bojati, a time će i dokazati da im se borba za vlast ne svodi samo na IMATI vlast, već i da nastoje činiti nešto smisleno za ovu zemlju.

« Terapija zvana shopping
Strah od Mraka ili kako se HRTV boji da istina ne izadje na svjetlo »



Komentare na ovaj post možete pratiti putem RSS 2.0 kanala. Možete ostaviti komentar, ili pratitit post s Vašeg website-a.