TeaTime!
by studena

July 14, 2008

Priča o Cicibelli

Kategorije: this&that — studena @ 10:54 am

29.06.08
Dan kad se pojavila Cicibella

U rano subotnje jutro, prije nego će početi nesnosne vrućine, bazamo Borrego i ja još u polusnu po puteljku kroz žitna polja, kad odjednom začujem čudno šuštanje iznad glave:
pogledam uvis i nevjerujem očima, par metara od moje glave stuštava se neka ptičurina, neka vrsta orla, ne kužim baš ptičji svijet, ali bio je dovoljno blizu da ocjenim kako se mogu proglasiti sretnicom što mu je kljun promašio moju glavu.
Borrego, iako uredno na uzici, nije odolio izazovu pa je skočio u njegovom smjeru, što je ptičurini promijenilo mjesto slijetanja za par centimetara, a “predmet” njegove pažnje izmakao kandžama. U trenu probudjena ugledam malo smedje klupko i prva pomisao mi je bila zec, ali se onda “zec” malo pridigao i ja ugledam Cicibelu…

photo by studena-cicibella

OK, pomislim, bambiću, imao si sreće, ptičurina se ponovo dohvatila visina, ali za svaki slučaj, sklonim se iza stabla, počekat ću koji tren, ako se slučajno predomisli. Nije je bilo za vidjeti, ali ni srne nije bilo nigdje u blizini, a Cicibella leži nasred pšeničnog polja, oko nje ugaženo, čini se kao da ju je netko stavio na pladanj.
A onda skužim da bezuspješno pokušava ustati. Stražnje noge odbijaju poslušnost, a ona stalno i iznova pada na ugaženu pšenicu.

Nazovem policiju, oni mi daju broj lovca zaduženog za to područje, a on me umalo poslao k vragu jer još nije bilo ni 7 sati ujutro…
Ostavite je tu, ako ne može hodati onda će se priroda pobrinuti za nju!” mudro me savjetuje ovaj “prijatelj” prirode i “zaštitar” okoliša.

Počekam još pola sata sve se nadajući da je malena istegla ligamente i da će svaki čas skočiti i nestati u obližnji šumarak…ili će se pojaviti srna i dati joj neku sigurnost…umjesto toga opet ptičurina, kruži i spušta se sve niže…

Izadjem iz zaklona i uputim se malenoj. Ona me gleda onim svojim ogromnim očima, ali se ne miče. Nije se opirala ni kad sam ju podigla, ni kad ju je Borrego svu onjušio i oblizao. Pretpostavila sam da je u šoku, odnijela je doma, uzela veliku kutiju iz garaže, natrpala ju sijenom kojeg sam našla iza kuće (blaženi susjed Sepp, pokosio livadu dan ranije), stavila malenu na sijeno, a kutiju u kadu.
Odem u kuhinju pripremiti mlijeko, vodu, komad kruha (ili sve odjednom), kad začujem urlik moje jače polovice “Pa ti nisi normalna!!!” Oprostila sam mu velikodušno tu neljubaznu konstataciju, čovjek je tek ustao i ništa ne sluteći ušao u kupaonicu, a iz kade ga gledaju dva velika oka…koja nisu moja :P

Uglavnom, subotu i nedjelju sam provela na telefonu tražeći savjete i veterinara, a nadjenula sam joj i ime Cicibella, dotakla me neka asocijacija…
Za razliku od subote, u nedjelju se malena skroz “otopila”, pojela dvije jabuke, brdo mladih listića breze i kupine, a i kozje mlijeko sa zgnječenom bananom je ipak prihvatila nakon dužeg uvjeravanja (čitaj: podmetanje bočice svakih pola sata).

Danas, kod veterinara, nevjerojatno ljubazne i angažirane žene, saznajem da Cicibela ima povrijedjenu kralježnicu, a dalju sudbinu ovog predivnog stvorenja saznat ću u srijedu popodne, kada će stići izvještaj neurologa iz klinike za životinje.

Trenutno ne želim razmišljati postoji li šansa da ozdravi ili ne. Trenutno želim samo jedno: da do srijede malena pojede bar još kilogram jabuka jer u njima uživa, a ja uživam u njenom bistrom pogledu i njenoj vlažnoj njuškici kojom dotiče moje lice dok ju nagovaram da uzme bočicu…mala je jaki karakter…nadam se sa dobrom karmom…

Nadajte se samnom. Molim vas.

Moji mali susjedi Alicia i Benjamin sa Cicibellom…

photo by studena-cicibella

————————————–

05.07.08
Danas je tjedan dana kako se pojavila Cicibella, malo, hrabro stvorenje i osvojila nas sve, bez iznimke
:)

photo by studena-cicibella

Cicibella se još ne može samostalno kretati ali radimo svakodnevno na tome, čitaj, fizioterapija u kućnoj radinosti, a malena, usprkos bolovima koje ima (tad škrguće zubićima) je vrijedna i radi sve vježbe koje radimo po uputstvima divne veterinarke i kiropraktičarke (za životinje) dr. Brandt.

Cicibella ima napuklinu na kralježnici, a uzrok možemo nagadjati: možda ju je mama nehotično nagazila ili je pala neka teža grana na nju, u zadnje vrijeme su bile jake oluje. Malena dobiva dvije injekcije dnevno, vitamin B i kortizon protiv bolova i upale, a očito je da i pomažu, apetit joj je bogovski, dobila je i trbuščić, a i zadnje nogice nisu više beživotne, pokreće ih iako još ne može samostalno stajati.

Cicibella je prava mala zavodnica, Kokolo, a naročito Borrego nisu jedine žrtve njenog šarma, tko god se susretne s dubinom njenih tamnih očiju ispod beskrajno dugih trepavica, besmrtno se zaljubljuje :)

Moj dan je, nažalost, postao još kraći, ali uz pomoć moje jače polovice i predivne susjede Kerstin, uspijeva mi i nemoguće. Srećom pa me veterinarka uvjerila da nije neophodno davati bočicu i preko noći, jer prva tri dana sam bauljala kao zombi, neispavana, a k tome i u neizvjesnosti.

Izvještaj je kratak, znam, mogla bih još brdo toga napisati, ali mi je vrijeme dragocjeno (vjerovali ili ne sad je 4 sata i 30 minuta UJUTRO!; jedino tako stignem sve naumljeno), radije ga provedem s Cicibellom nego sjedeći za kompom :P

Evo još par sličica, a ja se ponovo javim kad bude nešto interesantno :)

Ljubac veliki i od Cicibelle :)

——————————————————

Kokolo ju nije baš “oborio s nogu”… ;)

photo by studena-cicibella

Ali zato Borrego… :)

photo by studena-cicibella

Ne samo lišće, već i maline koje Kerstin donosi iz svog vrta za nju, jagode iz našeg vrta, pa jabuke, marelice etc…sve nestaje u sekundi… :)

photo by studena-cicibella

—————————————————————-
08.07.08
Ljubav je rodjena: Cicibella i Borrego
;)

photo by studena-cicibella

:)

photo by studena-cicibella

————————————————————

09.07.08.

Cicibellu vozim svakodnevno kod veterinara na terapiju magnetskim poljem (ne da mi se tražiti ispravni hrvatski izraz), jer samo fizio-vježbe nisu dostatne.
Teško mi je opisati kako se osjećam kad gledam u njene predivne tople oči pune povjerenja. Godinama veći dio svog slobodnog vremena provodim uglavnom sa životinjama, ali još nisam susrela ovakvu vrstu privrženosti. Čim čuje moj glas podiže glavicu, traži me pogledom, ako me ne vidi, zove me.
Umiri se tek kad ju uzmem u krilo, tad nasloni svoju glavicu na mene, a ja osjetim njenu sigurnost i mir.

Otopila je onu dugo dizanu i gradjenu barijeru koja me čuvala od pretjerane vezanosti za bića koja pate…od boli koja me obuzima kad sam bespomoćna…

Sa Smrću sam se često susretala, ona u meni ne priziva osjećaj straha, ali pustoš koju iza sebe ostavlja nije lako podnijeti.

Uzdam se u Cicibellinu instiktivnu i prirodnu želju za životom, uzdam se u taj pogled pun topline i nade…

10.07.08

Cicibella je danas morala dobiti infuziju. Nisam ju htjela ostaviti u ambulanti, nisam mogla podnijeti pomisao da bi mogla umrijeti sama, u kavezu.
Popodne sam ju ponovo odvezla na infuziju, čini se da joj dobro čini.
Veterinarka tiho proriče trombozu.
Osjećam da je kraj, ali nadam se čudu.

11.07.08

Cicibella je ujutro dobila još jednu infuziju. Za danas sam otkazala sve termine uz izliku da sam bolesna. Dijagnoza i nije jako promašena…odakle inače ona uzrečica:”bolestan od brige”…
Popodne smo provele u vrtu. Borrego i Loona (Borregova “frendica” iz susjedstva) su se umalo zakrvili oko boljeg mjesta pokraj Cicibellinog ležaja.
Prizor je neopisiv: dvije ogromne psine koje se medjusobno guraju i pokazuju zube, ali čim se približe malenoj postaju poput pamuka…nježni, blagi, puni bezgranične pažnje.
Hvala ti Prirodo na ovakvim divnim prizorima…

12.07.08

Oko 1 sat poslije ponoći, Cicibella je pustila posljednji uzdah.
oko 23 sata je počela teško disati, uzela sam ju u krilo i sjela u naslonjač.
Odlučila sam pustiti ju. Sve ostalo bi bilo produženje patnje.
Začudo, u mom krilu se primirila, a ja sam pokušavala Sumnju otjerati Nadom…
Taj posljednji uzdah sam čula, ali sam i dalje gledala u njene predivne oči…i tek nakon nekoliko minuta shvatila da je otišla….
Ne znam koliko sam još tako sjedila. Kad je On ušao u sobu, shvatila sam da glasno plačem…

Ujutro, oko 6 sati, umotala sam ju u bijelu tkaninu, odvezla se u šumu. Najdraži On mi je pomogao kopati, spustio malenu u raku, zakopao ju. Poslagali smo par kamenja na grobić, a ja sam se u mislima opraštala s njom. Prisjećala sam se ovog ili onog trenutka i polagala ga na grob umjesto cvijeća.

Ali sjećanje na njene oči su duboko zakopane. U meni.

Zbogom malena

Ne jednom, sjedila sam pokraj ljudi na samrti, držala ih za ruku, osluškivala onaj posljednji hropac… Ne jednom, osjetila sam duboku bol zbog gubitka drage osobe, zbog saznanja da mi ostaju samo sjećanja na zajednički smijeh, razgovor ili suze…

Ne jednom, tražila sam smisao u smrti djece, rodjene i nerodjene, a tješila se slikom stvorene vizije o mom malom andjelu…

Ne jednom, uvjerila sam se kako je smrt ponekad dobrodošla, kako je prizivana i priželjkivana, ali kad bi se pojavila, probudila bi se želja za životom…

Još od ratnog (ne)vremena, nakon dugih rasprava koje smo vodile zatočene pod kišom granata po Ličkim poljima, prihvatila sam Smrt kao neizostavni dio življenja. I svejedno joj bila zahvalna, kad je svoj pogled maknula s mog zatiljka…

Puno je vremena prošlo otkad su bol popratile i suze. Zato valjda sada tako nekontrolirano teku…

Cicibella je otišla. Svoj posljednji izdah je ispustila na mojim rukama, a meni je trebalo nekoliko minuta da shvatim da je prestala disati, jer pogled joj je bio i dalje neopisivo blag i topao… Pogled koji ću pamtiti. Zauvijek.

photo by studena-cicibella

Sa svima, pored kojih sam bdjela u njihovim zadnjim trenucima, oprostila bih se sa “Dovidjenja…”.
Dovidjenja i tebi, moja mala Cicibella…


3 komentara »

  1. Mirno spavaj,cuvace te moja ljubav i suza cuvaju te i andjeli.

    Komentar by Branka — September 7, 2008 @ 11:06 am

  2. […] Cijelu priču o Cicibelli možete pročitati OVDJE. - […]

    Pingback by TeaTime! » Tears in Heaven — June 13, 2009 @ 10:25 am

  3. :((((((((((

    Komentar by recepti za kolace — November 13, 2011 @ 7:07 am

RSS kanal za komentare. TrackBack URI

Komentiraj

Powered by WordPress



Creative Commons License
Dieser Werk oder Inhalt ist unter einer Creative Commons-Lizenz lizenziert.